Spektakl na autopilotu

Zvjezdane staze: S one strane (Star Trek Beyond), red. Justin Lin

  • Zvjezdane staze: S one strane (Star Trek Beyond), red. Justin Lin

    Ljetne vrućine nikako nisu dobro vrijeme za ezistencijalne krize, bile da su one utemeljene, umišljene ili pak filmske. U vrijeme ljetnih žega ionako se preteško diše da bi nas još smarale životne dvojbe filmskih junaka jer nam je dosta i onih vlastitih. U dramski intoniranom prologu trećega izdanka pomlađenih Zvjezdanih staza redatelj Justin Lin i scenaristi Simon Pegg te Doug Jung upravo postavljaju kapetana Jamesa T. Kirka (Chris Pine) u fazu opake egzistencijalne depresije. Jednoličnost putovanja nepreglednim i slabo poznatim svemirskim prostranstvima ostavlja previše vremena za promišljanja o životu, promašajima, emocionalnim prazninama te smislu vlastitoga djelovanja i položaja u svijetu. Kirk ima snažan osjećaj derealizacije, kolapsa vjerovanja i činjenice, koja je naznačena njegovim rođendanom, da najbolje godine odlaze u nepovrat te da starenje ne donosi promjenu, nego potiče promišljanja o propuštenom ili pogrešno odabranom. Čak razmišlja da postane viceadmiral te zauvijek napusti svemirska putovanja. A onda, naravno prema svim zakonima fabularne kombinatorike, kreće neočekivana misija koja bi ujedno trebala biti i posljednja. Gledatelj odmah stječe dojam da bi mogla fatalno završiti. Neprijateljski nastrojen i nepoznat svemirski brod sasvim uništava Enterprise, a njegovi dijelovi i porobljena posada završavaju na planetu u neistraženom dijelu svemira. U trenutku kada Kirk promatra u staklu svoje kapsule, koja pada na planet, raspadajući Enterprise koji se obrušava uhvaćen gravitacijom, metafora rasapa njegova života postaje doslovna. Svemirski brod je svojevrsna životna zajednica koja se dezintegrirala te njezino očuvanje i ponovno uspostavljanje Kirku sada treba dati smisao.
    Zvjezdane staze: S one strane (Star Trek Beyond), red. Justin Lin
    Nakon toga razvija se očekivani pustolovno-akcijski segment u kojem se naracija grana na nekoliko paralelnih rukavaca koji se u završnici trebaju ujediniti u jedan koji će dovesti do konačnog sučeljavanja sila dobra i sila zla. Dobro će pobijediti te će time društvena i moralna kohezija biti očuvana, a kapetan uvidjeti koja je svrha njegova postojanja. Stvaranje usporednih rukavaca omogućuje širenje fokusa na ostale likove pa su doktor McCoy (Karl Urban), Chekov (Anton Yelchin), Scotty (Simon Pegg), Uhura (Zoe Saldana) i Sulu (John Cgo) dobili više mjesta u priči, čime se naglašava važnost posade kao svojevrsne zajednice.

    Priča Zvjedanih staza: S one strane poprilično je jednostavna, gotovo tanka te služi kao vezivni element između niza stalnih mjesta po kojima je serijal ostao prepoznatljiv. Primjerice, prijateljski odnos između Kirka i racionalnoga Spocka te srazovi njihovih stavova i svjetonazora ponovno zauzimaju bitno mjesto u filmu. Time se nastavlja potka o male bondingu između ta dva lika, koja se ostvaruje kroz sentimentalnu priču o zaštiti prijatelja jer obojica planiraju napustiti svemirska istraživanja. Odnos Spocka i Zemljanke Uhure ponovo neprestano zapada u krize zbog različitoga poimanja naravi emocionalnoga odnosa. Po tom pitanju djelo ništa novoga gledateljima ne nudi, nego ustaljeno slijedi formulu koja se pokazala uspješnom i u kojoj se vješto povezuju akcijski i humorni segmenti s prizorima natopljenima kičom i patosom te elemenima nostalgije, koji su baštinjeni od redatelja prethodnih dvaju filmova J. J. Abrama, sada potpisanoga kao producenta. Potonji se najviše očituju pronalaskom staroga broda Zvjezdane flote – Franklina, koji predstalja jedinu mogućnost protagonistima da se izvuku s planeta na kojem su doživjeli havariju. Njegov dizajn i interijer, kao i radne uniforme (u jednoj od njih igrom slučaja završava Spock) djeluju kao da su došle iz nekoga drugoga filmskoga vremena. Jedina novina u priči je ekspliciranje Suluove seksualne orijentacije jer ga prilikom pristajanja na svemirsku postaju Yorktown dočekuje suprug s kćerkom, što predstavlja dobrodošao doprinos seksualnoj diverzivnosti u mainstream filmu, premda je on u vrijeme premijere bio toliko medijski eksponiran da je sasvim spoilan.
    Zvjezdane staze: S one strane (Star Trek Beyond), red. Justin Lin
    Samu priču Zvjezdanih staza: S one strane moglo bi se iščitati kao parabolu o terorizmu te sve većem strahu od infilitracije stranih elemenata te mogućnosti uništenja životnih zajednica. Time film, osim što mladim protagonistima i činjenicom da akcijski spektakl maskira u svemirsku operu igra na kartu poistivjećivanja gledatelja i likova, također zrcali neke od suvremenih paranoja i anksioznosti. Negativac Krall (Idris Elba) nekoć je bio ratni zapovjednik u redovima Federacije, koji je nakon uspostave mira postao kapetan svemirskog broda. Nakon što je njegov brod doživio nesreću, očekivao je pomoć snaga Federacije, no ona je izostala pa se sada želi osvetiti. Krall je, dakle, primarno produkt jednoga sustava, koji sada odlučuje potkopati temeljne vrijednosti na kojima je zasnovana kulturu Federacije. Pritom Yorktown djeluje kao njezin mikrokozmos: utemeljen je na zajedništvu, povjerenju i mirnom suživotu različitih svemirskih rasa i bića. Posada Enterprisea, napose kapetan Kirk, uviđa da je kolektivna borba i odgovornost ono što daje smisao njihovim životima.

    Režija Justina Lina (serijal Brzi i žestoki) funkcionalna je jer je posrijedi solidni zanatlija, koji je za razliku od prva dva dijela, cjelinu dodatno prožeo akcijskim elementima: fizičkim konfrontacijama, svemirskim bitkama i različitim potjerama. S one strane dinamično je režirano ostvarenje, izvrsnih specijalnih efekata. Posebice se ističe prizor u kojem junaci nastoje onesposobiti Krallov napad na Yorktown, čiju glazbenu kulisu čini popularni klasik Sabotage Beastie Boysa iz dvedesetih godina prošloga stoljeća. Taj prizor može stati uz bok odličnoj Quicksilverovoj sceni uz glazbenu podlogu Sweet Dreams Eurythmics iz inače nedobra Singerova X-Men: Apokalipsa (2016).

    Dakle, posrijedi je spektakl na autopilotu koji vjerno slijedi postavljene parametre serijala te ne nudi ništa uzbudljivo ili inovativno. Unatoč tome, posrijedi je, produkcijski gledano, prostojno skrojeno djelo, koje nudi dva sata solidne zabave.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 1. rujna 2016.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji