Zaobići u širokom luku

Alisa iza ogledala (Alice Through the Looking Glass), red. James Bobin

  • Alisa iza ogledala (Alice Through the Looking Glass), red. James Bobin

    Nakon velikog komercijalnog uspjeha Alise u zemlji čudesa (2010), koju je redateljski potpisao Tim Burton a scenaristički prema romanu Lewisa Carolla adaptirala Linda Woolverton (Gospodarica zla), bilo je za očekivati da će Disney posegnuti za ekranizacijom književnoga nastavka – Alisa iza ogledala. Burton je projekt odlučio nadzirati u svojstvu producenta, a redateljsku je poziciju prepustio manje iskusnom Jamesu Bobinu. Scenarističke obrade ponovno se prihvatila Woolverton, koja je u duhu Gospodarice zla nastojala priču prekrojiti tako što je naslovnu protagonisticu učinila heroinom koja se bori protiv šovinističkog, puritanskog društva. Naglasak na emancipatorskim težnjama svakako je za pohvalu, no ne smijemo zaboraviti da scenaristica djeluje u okviru konzervativnoga studijskoga sustava kakav je Disneyjev. Navedeno znači da je obiteljska ideologija treba dobiti prevagu pa Alisa poduzima putovanje koje će je u konačnici učiniti svjesnom da treba promijeniti odnos prema svojoj majci koja je jedini živući član njezine obitelji. Navedeno je postavljeno u suodnos s potragom za Klobučarovom (Johnny Depp) nestalom obitelji, što je povod za niz patosom natopljenih i bljutavih, moralno-didaktičnih upadica o temeljnoj važnosti obiteljskoga života.
    Alisa iza ogledala (Alice Through the Looking Glass), red. James Bobin
    Mimo uobičajenih mjesta Disneyjeva svjetonazora, koji tendenciozno pršti iz svih pora filma, scenarij djeluje sklepano i nedorađeno. Neprestano smo suočeni s činjenicom da je Woolverton morala činiti kompromise između svojih težnji i studijskih imperativa pa tekst djeluje šablonizirano: sloj njezinih ideja i sloj studijske propagande i tako nešto više od devedeset minuta djela. Pritom se pustolovni prizori izmjenjuju s odveć saharinskih scenama emocionalnih prosvjetljenja. Likovi djeluju statično i papirnato, umjetno kao i odveć animirana cjelina. Bobin Alisinu potragu postavlja kao videoigru u kojoj protagonistica, zajedno s gledateljima koji su putem nje svedeni na pasivnu ulogu igrača, prelazi s jednoga nivoa igre na drugi, no režija je poprilično rutinska, tako da filmu nedostaje maštovitosti i poleta. Alisa iza ogledala demonstracija je najgorih osobina suvremene komercijalne kinematografije koja na sve moguće načine pokušava djela učiniti spektakularnima i očaravajućima publici. Pritom zaboravlja na temelje dramaturške postulate: likove, suvislu radnju, odnose među protagonistima, a naglasak stavlja na besmislene vizualne eskapade koje postaju same sebi svrhom.
    Alisa iza ogledala (Alice Through the Looking Glass), red. James Bobin
    Gledajući Bobinov film, pitate se zašto Disney jednostavno nije snimio animirani film umjesto animiranoga filma koji prodaje kao igrani film jer je nekoliko očajnički nezainteresiranih glumaca stavio pred zeleno platno da izgovaraju poludorađene dijaloge ili da se, poput Johnny Deppa, utapaju u vlastitom i nakaradnom glumačkom manirizmu. Oni su ovdje sasvim nebitni, svedeni na ulogu pukih statista u digitalnom barbarizmu. S druge strane, ako su se autori već i odlučili za ekstenzivnu uporabu kompjuterske animacije, s obzirom na veliki budžet koji su imali na raspolaganju, mogli su to učiniti uvjerljivije i profesionalnije. Za otprilike pet godina Alisa iza ogledala djelovat će zastarjelo, neuvjerljivo i amaterski, no to nije niti bitno. Svrha ovoga filma je da u narednih nekoliko mjeseci pruži eskapistički užitak i zaradi producentima puno novca, a potom ga se više nitko neće sjećati.

    Prvih nekoliko minuta prelaska s onu stranu ogledala toliko je neuvjerljivo i pretjerano animirano da ga se ne bi postidjele niti najjeftinije trećerazredne produkcije, a ostatak je toliko prekrcan digitalnim čudesima da počinje nalikovati na animirani zabavni park. Alisina lutanja prošlošću vizualno su ružno dočarana pa djeluju odbojno. Cjelina je pak antiklimaktična, što rezultira monotonijom, čemu pridonosi i neduhovitost. Alisu iza ogledala treba zaobići u širokom luku.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 13. lipnja 2016.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji