Adaptacija istoimenog romana za mlade cijenjenog nizozemskog dječjeg pisca Jacquesa Vriensa, Tajne rata još je jedan u nizu nizozemskih filmskih ratnih naslova (Verhoevenovi Soldaat van Oranje (1977) i Crna knjiga (Zwartboek, 2006) ili Koolhovenov Oorlogswinter (2008) primjerice), ali ovoga puta prikazan iz dječje perspektive te posljedično i prezentiran kao film za mlađu publiku. Rezultat je standardno umješno sročen i nadasve uredan uradak koji unatoč takvoj izvedbi, ili možda baš poradi nje, nailazi na unutrašnji kontrapunkt – opći ton djela, naime, ostaje nesklapan u odnosu na prezentaciju nadasve mračne teme: bivajući svijetao, ilustrativan te kod gledatelja izazivajući ugodne vizualno-iskustvene senzacije (kostimografija, scenografija, glazba…). Ipak, ta svojevrsna letargična mekanost kao glavna kvalitativnost filma, zapravo je nužna kako bi se najmlađima najbezbolnije približilo istinski mučno povijesno razdoblje, te promatran kroz tako zadanu prizmu, Tajne rata zapravo je vrlo solidan dječji naslov s u prvom redu uvjerljivim malim glumcima (triptih – dražesni Maas Bronkhuyzen kao Tuur, iznimno talentirani Joes Brauers kao Lambert, izrazito karizmatična Pippa Allen kao Maartje).
Upravo oni nositelji su priče o idiličnom seoskom djetinjstvu koje se njemačkom okupacijom u Drugom svjetskom ratu zauvijek mijenja (sugestivan redateljev postupak gradacije – od mikroplana početne scene u kojoj se dječaci igraju rata u prirodi; na putu kući bivaju uvučeni u nasilje pokušajem bullyinga od strane starijih dječaka; došavši u selo polako započinje njihova preobrazba jer, rat više nije samo igra – poprima makro razmjere) – prisilnim prijevremenim sazrijevanjem; gubitkom nevinosti i naivnosti te navlastitom odgovornošću pri donošenju (katkad za život i smrt važnih) odluka koje su počesto, personalizirane dječjom perspektivom, zbog nedostatka iskustva nedovoljno sagledane te posljedično limitirane i – krive (namah bivajući nalik maštovitoj McEwanovoj Briony); nazočeći rušenju svega poznatog te postajući svjedocima nepravde, a sve sagledano kroz poznati motiv dvaju prijatelja koji se nađu na suprotnim stranama i to izborima na koje ne mogu utjecati, u ovom slučaju ponajprije roditelja – pokreta otpora s jedne i simpatizera nacizma s druge strane; uz jednu židovsku djevojčicu u sredini, pri čemu nitko od njih nije okarakteriziran crno-bijelo, radije predstavljen nijansiranim tonovima.
No to nije samo test prijateljstva, odanosti, otkrivanja ili zadržavanja tajni i povjerenja, ili puko baratanje motivima navedenih općeljudskih vrijednosti poput neuništivosti ljubavi i dobrote, nego ujedno i bavljenje nekim tipično adolescentskim problemima poput uklopljenosti u vršnjačko društvo, osjećaja odbačenosti, ljubomore i izdaje ili ranjive potrebe za prihvaćanjem (po svemu navedenom neizostavno podsjećajući na Malleov naslov iz 1987. godine – Doviđenja, djeco (Au revoir les enfants)). Sve u svemu, Tajne rata fino su upakiran i u prikazu povijesnog konteksta elokventan proizvod s iznimno sugestivnim tretmanom dječje psihologije, nekolicinom dinamično i dramatično režiranih scena (napetost ostvarena montažnim prikazom igranja s dječjim vlakićem i prikazom vlaka koji zatvorenike odvozi u logor, primjerice) s tek ponešto razvodnjenim finalom.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 14. travnja 2016.
