Redatelj Adam McKay i koscenarist Charles Randolph (Ljubav i ostale droge, Prevoditeljica) obradili su knjigu Michaela Lewisa ne bi li gledateljima objasnili uzroke financijske krize koja je uzdrmala svijet 2007. i 2008. godine. Povod slomu financijskog sektora bile su zlouporabe na tržištu nekretnina. Od kraja dvijetisućitih neprestano slušamo o financijskog krizi premda ostaje činjenica da prosječnom čovjeku nije sasvim jasno što se konkretno u financijskom sektoru zbivalo. Oklada stoljeća stoga nastoji ponuditi uvid putem fikcionalne rekreacije, koja svoje povode ima u stvarnim događajima i osobama koje su izravno sudjelovale u spomenutim događajima. Pritom McKay, koji je najviše ostao poznat po komedijama s Willom Ferrelom u glavnim ulogama (Voditelj uzvraća udarac, Luda braća, Murjaci s klupe), nije ostao imun na svoju komediografsku prošlost pa je ozbiljnu društveno-političko-financijsku problematiku odlučio prožeti humornim elementima ne bi li je učinio publici prijemčivijom i razumljivijom.
U Sjedinjenim Državama kriza je više milijuna ljudi lišila njihovim domova i poslova pa je očito autor nastojao tematiku zaogrnuti u ruho koje će donekle ublažiti depresivnu narav same priče. Ostaje pitanje je li time donekle utrnuo kritičku oštricu. Čini se da je korištenje elemenata humornoga ipak doprijenijelo živosti cjeline te mu je cilj bio da time gledatelja više angažira za samu priču koja bi bez tog aspekta zapala u financijsku monotoniju s Wall Streeta. Navedeno se dodatno podcrtava ironijskim strategijama u završnici filma koja poantira cijelu situaciju činjenicom da nitko nije odgovarao za jednu od najvećih financijskih malverzacija u dvadeset i prvom stoljeću. Uostalom, cilj je bio postaviti satiru u kojoj se grupa protagonista kladi protiv financijskih negativaca, čime i sami postaju negativci pa djelo zanimljivo postavlja moralno izokrenutu situaciju. Protagonisti postavljeni naspram sustava jednako su loši kao i beskrupulozni sustav, a navedeni se sraz intrigantno gradi perspektiva na društvenu problematiku.
Tijekom sto i trideset minuta trajanja autori Oklade stoljeća doslovno nas zasipaju financijskom terminologijom – apstraktnim kraticama i riječima koje, vjerujem, prosječnom kinokonzumentu ništa u životu ne znače pa se gledatelj počinje pitati ne bi li trebao prije, tijekom ili nakon gledanja ostvarenja konzultirati jedan ili nekoliko ekonomskih priručnika ili rječnika ekonomske terminologije. Međutim, navedena se strategija pokazuje poprilično zanimljivom. Bankarski financijski sustavi, sugerira djelo, namjerno stvaraju konfuznu i nerazumljivu terminologiju kojom tumače vlastito djelovanje kako bi izazvali zbrku među onima kojima svoje usluge nude i koje time nimalno perfidno potkradaju. Kada je gledatelj tijekom filma izložen kaosu informacija i pojmova vezanih za financijsku problematiku, postavljen je u poziciju prosječnoga čovjeka koji se na svakodnevnoj bazi susreće s tim procesima koji svakako utječu na njegovu egzistenciju. Posrijedi je dvojaka kritička oštrica – glomaznoga sustava koji namjerno svoje ciljane objekte iskorištavanja drži u poziciji neprestane zbrke te nas koji dopuštamo iskorištavanje pa nasijedamo na njihove podvale jer nam nije stalo da razumijemo što se oko nas zbiva.
Naracija je organizirano simultano te se prati nekolio narativnih rukavaca koji su inicirani otkrićem mogućnosti da će financijsko tržište doživjeti kolaps na temelju rasta cijena nekretnina i sve većeg broja hipoteka, što u konačnici povezuje niz ulagača koji su beskrupulozno zaradili velike količine novca tako što su se kladili na financijsku propast. Ćudljivi menadžer Michael Burry (Christian Bale) na temelju istraživanja i proračuna shvaća da je tržište nekretnina nestabilno, no nema podršku svojih partnera. Njegova predviđanja načuje hladnokrvni i narcistički bankar Jared Vennett (Ryan Gosling), koji u tome vidi priliku da se brzo i efikasno obogati. Krivi telefonski poziv njegova zaposlenika udružuje ga s fondom Marka Bauma (izvrsni Steve Carell), bijesnoga na cijeli kapitalistički sustav i svijet oko njega. U igru ulaze i dvojica autsajdera, mladih ulagača: Charlie Geller (John Magaro) i Jamie Shipley (Finn Wittrock), koji slučajno otkrivaju Vennettovu brošuru te traže pomoć od umirovljenog i hipohondričnog bankara Bena Rickerta (Brad Pitt).
McKay vješto oslikava moralni vakum u kojem su se pritagonisti zatekli. Pritom znakovito za pripovjedača odabire samoljubivog i nadobudnog Vennetta koji u malom sažima sve karakteristike kapitalističke narcističke kulture: nedostatk empatije, nastojanje da se obogati na temelju propasti drugih pa njihove nedaće iskorištava za uspjeh svoga projekta, zanimanje za vanjski dojam i površnu sliku, što je naglašeno njegovom brigom za odjevanje i fizički izgled, naspram isprazne unutrašnjosti, težnja za mladošću i bogatsvom. Vennett se neprestano mentafilmski obraća gledatelju, čime lomi okrvir, s tendencijom da ga uvuče u priču te svoje moralno problematično poimanje situacije. S vremena na vrijeme redatelj također u metafilmskoj maniri nudi objašnjenje pojedinih termina i problema vezanih za financijsko tržište poput prizora u kockarnici u Las Vegasu kada Selena Gomez, glumeći samu sebe, pojašnjava situaciju financijske prirode na temelju klađenja u kockarnici. Njemu je protuteža Mark Baum koji se jedini ponešto nećka oko metoda kojima si može pribaviti veliko bogatstvo jer ne želi postati poput onih protiv kojih se bori, iako u konačnici popušta pred zovom novca i kulture koja se temelji na posjedovanju i bogaćenju.
Likovi nisu sasvim scenaristički razvijeni: više su skicirani i predstavljaju određene ideje, nego što su psihološki iznijansirani. Zato su se glumci morali više truditi, no postava je dinamična i razigrana te doprinosi živosti cjeline. Oklada stoljeća je dinamično postavljena pa unatoč poučavanju i zasipanju terminologijom, ne djeluje zamorno i monotono. Dojam kaosa koji postavlja zrcali svijet kojim se protagonisti kreću te frenetičnost naše kulture, koja nas neprestano zapisa informacijama u tolikoj količini da ih ne stignemo procesuirati.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 26. siječnja 2016.
