Hollywood tradicionalno svake godine daje jedan ili dva filmska priloga božićnoj histeriji jer igranje na blagdanski sentiment publike redovito znači osiguravanje velike zarade na kino-blagajnama. Stoga ni ova godina ne predstavlja iznimku, samo što je tvornica zabave odlučila promijeniti smjer. Netko je shvatio da su Djeda Mraza svih ovih silnih godina iskoristili na (preko)brojne zamislive i nezamislive načine. Čovjek je u godinama i bio bi red da ga jedne sezone zaobiđu te ostave na zasluženom godišnjem odmoru, pa je svoju priliku da prodefilira na kino-platnu dobio Krampus u djelu manje poznata redatelja Michaela Doughertyja.
Osim zamjene Djeda Mraza njegovom mračnom inačicom, sve je ostalo isto. U središtu razmatranja je ponovno disfunkcionalna obitelj koja pati od boljki tipičnih za suvremeno konzumerističko i materijalističko društvo. Roditelji Tom (Adam Scott) i Sarah (Toni Collette) otuđeni su i prezaposleni bračni par koji nemaju vremena suočiti se s vlastitim problemima te iskreno porazgovarati o svom odnosu. Svakodnevna rutina i briga oko djece uzeli su danak. Njihova kći Beth (Stefania LaVie Owen) u procesu je odrastanja, a sin Max (Emjay Anthony) i dalje želi vjerovati u čuda dok promatra rasap vlastite obitelji. Tomova majka Omi (Krista Stadler) predstavlja tradicionalna vremena koja su u nepovrat prošla. Dougherty i njegova dva suscenarista Todd Casey i Zach Shields nisu se osobito trudili imalo maštovitije postaviti odnose unutar obitelj Engel, a tome neće pridonijeti niti dolazak Sarine sestre Linde sa suprugom, djecom i posrnulom tetkom. Howard (David Koechner) i Linda (Allison Tolman) prikazani su kao vulgarni i neuglađeni republikanci koji vole oružje te djecu odgajaju na temelju ratobornih maskulinističkih mitova. Njihove blizanke Steve (Lolo Owen) i Jordan (Queenie Samuel) tretirane su kao sinovi, a sin Howie Junior (Maverick Flack) ima problema u razvoju. Tetka Dorothy (Conchata Ferrell), sklona akloholu i ekscesima, iz prikrajka cinično komentira obiteljske situacije.
Tipski likovi nisu osobito maštovito postavljeni i razrađeni te se humor često nastoji postići na temelju dijadno suprotstavljenih karakternih osobina kako dvaju bračnih parova tako i njihove djece. Krampus potencira onu staru ideju da se s obitelji može dobro izaći samo na fotografijama, dok u stvarnosti takav tip okupljanja predstavlja gotovo opsadno i ratno stanje. Navedeno je redatelju temelj na kojem propituje istinske obiteljske vrijednosti. Krampus ne dolazi tek tako, da bi se iz puke dosade poigrao s nezanimljivim likovima ovoga filma. Oni su toliko bezlično scenaristički odrađeni da se niti on, da kojim slučajem postoji, ne bi previše trudio oko njih. Protagonisti su temeljno zgriješili jer su ubili božićni duh, a njegovo uništenje povodovano je obiteljskom neslogom i zlobom. Navedeno se naznačuje otrcanim simbolom vatre u kaminu, odnosno na obiteljskom ognjištu, koju treba čuvati i održavati jer se neprijatelj želi ušuljati kroz dimnjak. Međutim, upravo zbog nedovoljne predanosti i sloge vatra se gasi pa Krampus počinje za svojom opakom odmazdom. Između toga izloženi smo predvidljivoj fabulativnoj kombinatorici prema kojoj se likovi međusobno zbližavaju te ispričavaju za ponašanje jednih prema drugima. Najneviniji među njima dobit će priliku pokušati popraviti situaciju.
Krampus se efektno otvara: najavna špica prikazuje božićnu kapitalističku groznicu u trgovačkom centru u kojem se pomahnitala masa bori i sukobljava oko konzumerističkih dobara, čime biva svedena gotovo na animalnu razinu. Kada dođete do kraja djela, shvatite da je posrijedi najbolji dio ostvarenja te da u onom što je uslijedilo nema niti trunka društvene kritičke oštrice. Kao cjelina, film osim scenarističke šlampavosti ostavlja dojam nekonciznosti. Redatelju ni samom nije jasno što bi želio: strašiti publiku ili je nasmijavati, pa je ostao negdje na pola puta, na ničijoj zemlji između jezivog i duhovitog. Problem je što strašni dijelovi nisu osobito napeti, a duhovitost je umrtvljena tipskim likovima i očekivanim odnosima među njima, pa film tek sporadično izaziva smijeh.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 12. prosinca 2015.
