Elegičan i tugaljiv, no ipak optimistično mekan i vedar; elegantan, intrigantan te intiman i sentimentalno dirljiv – parcijalno radikalan a parcijalno predvidiv najnoviji šerlokijanski artefakt Billa Condona, radikalnost prezentira mahom drukčijim prikazom ikone omiljenog svjetskog detektiva Sherlocka Holmesa (Ian McKellen) te namjernim postupcima njegove demistifikacije (ne nosi prepoznatljivi šešir, ne puši karakterističnu lulu) a predvidivost pak svjesnim odabirom sporog i smirenog, old-fashion retro-pristupa prezentaciji teme. Naime, Condonov Holmes pomalo je dementan, umirući starac, čime evocira redateljeve Bogove i čudovišta (Gods and Monsters, 1998) o kraju života redatelja Frankeinsteina Jamesa Whalea (i opet u izvedbi Iana McKellena) te poruci o mogućnosti nadilaženja svega negativnog kroz kreativnost, umjetnost ili znanost, baš kao i Iris Richarda Eyrea (2001) o borbi spisateljice Iris Murdoch s Alzheimerovom bolešću, a ujedno je miljama daleko od suvremenih steampunkovskih dinamičnih franšiza Guya Ritchieja (2011) pa čak i modernističkog revizionističkog serijala Marka Gatissa i Steven Moffata iz 2010. godine.
Pritom McKellen kao i uvijek odlično, decentno i iznijansirano utjelovljuje pomalo umornog iscrpljenog starca, nekoć velikog detektiva, u bitci s vlastitim demonima – sve zaboravljivijeg uma i sve manje pokretnog tijela, kako pokušava riješiti fragmente iz slučaja zagonetne melankolične žene iz prošlosti. Tako strukturalni okvir djela prati, uz sadašnjost, i dva flashback događaja – recentniji Holmesov put u Japan te iz mlađih mu dana odmatanje posljednjeg slučaja kojeg nije do kraja razriješio. Također se kroz sve provlače i dva upečatljiva i distinktivna motiva – simbolizam pčele vs. stršljenovi te u 18. i 19. stoljeću popularan ali i kontroverzan instrument staklena harmonika, za kojeg se vjerovalo da svojim visokofrekventnim tonovima izaziva ludilo kod izvođača i slušatelja pretjeranom stimulacijom živaca te ujedno svojim okultnim moćima priziva mrtve.
Za film je knjigu Mitcha Cullina A Slight Trick of the Mind (2005) adaptirao Jeffrey Hatcher a posebno pohvaliti treba pitoresknu bukolično-pastoralnu fotografiju Tobiasa Schleissera te nastupe Hiroyukija Sanade, Laure Linney i malog Mila Parkera odnosno unatoč slabostima, Condonovo kreiranje jednog posve novog, inventivnog, nimalo holmsičnog, posmodernističkog i iznenađujuće drukčijeg Holmesa.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 2. studenoga 2015.
