Z kao Zachariah ekranizacija je popularnog i istoimenog postapokaliptičnog romana Roberta C. O`Briena. Namjera redatelja Craiga Zobela i scenarista Nissara Modija, međutim, nije bila da vjerno prekroje književno djelo u njegovu filmsku inačicu, nego da ponude vlastitu interpretaciju romana. Stoga Z kao Zachariah možemo shvatiti kao vrlo slobodnu, osuvremenjenu adaptaciju predloška jer autori ne samo da su mijenjali pojedine aspekte priče, posebice one koje se odnose na povijest i pozadinu likova, idejne preokupacije, nego su uveli i novi lik – rudara Caleba.
Naslov romana i filma referira na posljednjeg čovjeka za Zemlji, što nas izravno uvodi u postapokaliptični kontekst priče. Radnja se odvija u neodređenoj budućnosti u kojoj su Sjedinjene Američke Države, a za pretpostaviti je i ostatak svijeta, doživjeli nuklearnu kataklizmu. Biljni i životinjski svijet je uništen, a povišena radijacija onemogućila je nastanjivost. U književnim i filmskim djelima ovakve tematike mahom dobivamo podatke što se, kako i zašto dogodilo, no u ovom slučaju gledateljima su uskraćene informacije. Sličnim postupkom poslužio se i Cormac McCarthy u čitanom romanu Cesta te John Hillcoat u njegovoj filmskoj adaptaciji. Spominjem to jer dvije priče naoko nalikuju jedna na drugu, iznim činjenice da ženski lik sada ima presudnu glavnu ulogu za razliku od McCarthyjeva neobjašnjiva zaziranja od protagonistica. U Cesti pratimo lutanja oca i sina opustošenim i neprijateljskim krajolikom u potrazi za hranom, skloništem i ostalim preživjelima, a radnja filma smještena je u svojevrsnu zelenu i životonosu oazu u zabitnom dijelu američkoga srednjeg zapada, koja je iz nepoznatih i nikada do kraja razjašnjenih razloga pošteđena uništenja.
Takav postupak u oba djela izravno nas upućuje na činjenicu da posrijedi neće biti ostvarenja koja počivaju na razvoju bujne događajnosti i akcionosti, nego će biti temeljena na alegorizmu. Stoga Z kao Zachariah prvenstveno možemo pojmiti kao filmsku alegoriju koja je upakirana u postapokaliptično ruho, no odnos prema ostacima nama poznata svijeta postavljen je u pozadinu nauštrb komorno evocirane studije triju likova i svjetonazora. O navedenom svjedoči i oblikovanje protagonista, koji unatoč nastojanju autora da ih psihološki prodube, primarno predstavljaju tipove koji imaju bitne funkcije u razvoju alegorizma. Ann Burden (Margot Robbie) šesnaestogodišnja je djevojka koja živi sama s psom na farmi koju nastoji održati kao i sav život na njoj. Znakovito, ona je izrazita vjernica koja voli knjige i književnost pa u kontekstu priče predstavlja duhovno i intuitivno. Loomis (Chiwetel Ejiofor), koji slučajno dolazi u njezino područje, znanstvenik je koji je radio u državnoj službi i oblikovao odijelo koje štiti od radijacije. On predstavlja racionalni, znanstveni pol, koji odudara od Annina oslanjanja na vjeru.
Razilaženje među njima simbolizira gradnja turbine na vodopadu, koja bi im osigurala električnu energiju potrebnu za proizvodnju hrane i svakodnevnu egzistenciju. Za navedeno je potrebna drvena građa, a nju mogu dobiti samo ako sruše kapelicu koju je izgradio njezin otac pastor. Njihova zelena oaza svojevrsna je inačica rajskog vrta, okruženoga neprijateljskim, negostoljubivim i nepoznatim svijetom. U takvo okruženje dolazi uljez – rudar Caleb (Chris Pine). Neiskvarenost i naivnost te ruralna tradicionalnost Ann kontrapunktirana je urbanim, znanstvenim racionalizmom Loomisa. Premda svjetonazorski različiti, između njih se počinje razvijati emocionalan odnos. Stoga dolazak Caleba za Loomisa počinje predstavljati prepreku – on se širi teritorijem kojega je počeo osvajati, a religiozno osviješteni radnik također je svjetonazorski bliži Ann od njega, što povoduje razvoju osjećaja ljubomore. U spomenutom segmentu Zobel naglasak stavlja na primarnim, sirovim nagonima u čovjeku. Unatoč neprijateljskom okruženju i sigurnosti doline, protagonisti ne mogu prevladati podjele pa čak i agresivne osvajačke nagone, što podcrtava agresivnu prirodu čovjeka. Navedeno ima i svoju rodnu komponentu jer su posrijedi dva muškarca u homosocijalnom odnosu, što također naglašava besmislenu mušku ekspanzionističku i nasilnu logiku.
Svjetonazorski prijepori produbljeni su na dvama planovima – tjelesnom i društvenom. Ann očito počinje osjećati privlačnost prema naočitom mladiću pa se dva muškaraca postavljaju u poziciju suparnika, a navedeno je dodatno produbljeno potisnutom rasnom problematikom, koja se manifestira u Loomisovoj replici Ann u kojoj kaže da će on ostati po strani da se njih dvoje bijelaca može u miru zbližiti. Svjetonazorski sukobi i želja za dominacijom međusobno su isprepleteni. U takvoj konstelaciji odnosa znanstveno prevladava iz razloga što znanost opipljivim dokazima može ljudima ponuditi uvide u načine na koje je poboljšala njihovu egzistenciju, premda film zauzima pomirljiv stav između religije i znanosti jer je zapravo Ann, svojim miroljubivim pristupom, prava junakinja filma.
Splet svetonazorskog, društvenog i emocionalno-tjelesnog na papiru djeluje zanimljivo, no njegova filmska egzekucija nije sasvim uvjerljiva. Seksualni podtekst priče slabo je povezan s ostalim dvama elementima pa ljubavni trokut djeluje odveć konvencionalno i nerazrađeno. Razlog tome treba tražiti u činjenici da se ideje postavljaju, no potom se ne razrađuju, osim na pukoj površinskoj razini, što je uvjetovalo da cjelini nedostaje dramske napetosti.
Z kao Zachariah vizualno je vrlo dopadljiv film čija atmosferičnost uvelike počiva na ocrtavanju bukoličkoga okuženja, ostvarivanju dojma izoliranosti i osamljenosti, kako unutrašnje tako i vanjske, što je dodatno pojačano evokativnom uporabom glazbene podloge. Konciznija scenaristička razrada problematike svakako bi pridonijela kvaliteti cjeline.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 1. rujna 2015.