Dar, redateljski prvijenac glumca Joela Edgertona (Veliki Getsby), kreće od standardne premise, koju smo imali prilike vidjeti već nebrojeno puta. Simon (Jason Bateman) i Robyn (Rebecca Hall) mladi su i uspješan bračni par. On ima visoko pozicioniranu funkciju u uspješnoj tvrtki i čeka unosno promaknuće, a ona je obećavajuća dizajnerica interijera, čija je sreća poljuljana gubitkom nerođena djeteta. Kako bi okrenuli novu stranicu u životu, odlučuju se preseliti iz Chicaga u Los Angeles. Film se znakovito otvara kupnjom nove kuće u predgrađu, koja podcrtava njihov društveni i imovinski status te aspiracije. Blazirano buržujsko okruženje dokonih Amerikanaca ono je u što će se, po svemu sudeći, ovaj bračni par ubrzo pretvoriti. U njihov život uskoro ulazi nepozvani stranac Gordo (Joel Edgerton), koji će se pokazati izrazito intruzivnim te čija neobičnost, odnosno drukčijost daje predvidljivo naslutiti da bi on trebao preuzeti funkciju negativca ili prepreke u nastojanju para da ponovno dosegne egzistencijalnu puninu. Djelo se namjerno poigrava ustaljenim konceptima da bi ih tijekom razvoja priče potkopalo i preosmislilo, na temelju čega se poigrava s očekivanjima gledatelja. Već inicijalni susret u trgovini u kojoj kupuju potrepštine za raskošno uređenje kuće postavlja oštar kontrast između Robyn i Simona s jedne te Gorda s druge strane. Neugledno i neskladno odjeven, blago napadan, očito slabijih socijalnih vještina, odudara od okruženja i imućnog bračnog para s kojim inicira nastavak druženja.
Nakon toga trenutka slijedi postavljanje trilerskoga zapleta kojega karakterizira vrlo dobro postignuta atmosfera paranoidnosti. Simon i Robyn postaju svjesni Gordove neobičnosti i nametljivosti, koja se manifestira u poklonima koje im ostavlja. Stoga suprug odlučuje da bi trebali prekinuti sve kontakte s njim, nakon čega im se počinje događati niz neobičnih situacija, za koje, međutim, ne mogu pouzdano tvrditi da su povezane s Gordom, no isto tako i mogu biti, što samo dodatno pojačava dojam paranoje i neizvjesnosti. One su dodatno podcrtane anksioznošću Robyn i njezinom sklonošću tabletama, ali i neobičnim ponašanjem Simona, koji se također vrlo manipulativno odnosi prema supruzi.
U Daru je trilerski zaplet od pozadinske važnosti, on je tek vanjski okvir unutar kojega Edgerton uspijeva razviti niz intrigantnih odnosa među protagonistima. Gordo nije samo katalizator koji će potaknuti Robyn da osvijesti duboko potisnute razlike i neslaganja pa čak i karakternu nekompatibilnost sa Simonom, nego će poslužiti i za postavljanje društvene pa i rodne problematike koju film također razmatra. Stoga djelo u jednom segmentu predstavlja zanimljivu društvenu studiju u kojoj su razlike između pozitivaca i negativaca neprestano potkopavane, a Simon počinje reprezentirati agresivni korporacionalizam i njegovu bešćutnost.
Odnos supružnika dobro je postavljen. Naoko je posrijedi par koji se sasvim dobro slaže i razumije, no podrobnijim sagledavanjem shvaćamo da je utemeljen na nejednakoj raspodjeli društvene i rodne moći. Sugerira se da je Robyn traumatizirana gubitkom djeteta, što je na njoj ostavilo psihičke posljedice. Simon vrlo perfidno pojačava njezin osjećaj krivnje suptilno joj predbacujući da je zbog posla i stresa pobacila. I dok on vrlo bespoštedno ganja karijeru, zadaća je Robyn da ostane unutar privatne sfere, brine se za idiličan dom te radi na pokušaju da dobiju prinovu. Simon je prikriveni patrijarhalni tiranin, što je, pokazat će se, također povezano s klasnom problematikom. On je nadobudni i narcistički individualac koji unutar beskrupuloznog kapitalističkog sustava pokušava ostvariti najveću korist za sebe, što podrazumijeva kontrolu drugih – kako vlastite supruge tako i kolega ili suparnika za radno mjesto. Koliko se podcjenjivački odnosi prema ženama, što se manifestira kroz odnos prema supruzi, toliko se s podozrenjem odnosi prema svima onima koji su ispod njegovog klasnog ranga.
Upravo na tom mjestu nastupa Gordo koji predstavlja marginaliziranu radničku klasu te se on i Robyn nalaze u istom podređenom odnosu prema Simonu koji ne preza ni pred čim ne bi li se dodatno uspeo na klasnoj ljestvici. Robyn, jer se nije ostvarila kao majka, i Gordo, jer nije uspio učiniti ništa konkretno i uspješno od svoga života, za njega predstavljaju neuspjeh i pojačavaju anksioznost jer ga podsjećaju na neuspjeh. Također, Simonova anksioznost je povezana i s mogućnošću da bi radnik mogao preuzeti njegovo mjesto tako što će se približiti njegovoj supruzi, koju on smatra vlastitim i osvojenim teritorijem. Između dvojice muškaraca postoji homosocijalna napetost. Dok se Simon s prezirom odnosi prema Gordu, potonjem gotovo imponira njegov uspjeh i društvo te kao da putem druženja s bračnim parom dobiva privid mogućnosti da sudjeluje u svijetu u koji mu je ulaz onemogućen. Dodatno je to naglašeno mučnom scenom u kojem ih poziva na večeru, iako je gledatelj svjestan da kuća u kojoj borave zasigurno nije Gordova. Rasplet vezan uz Robynino dijete te Simonovo spletkarenje protiv suparnika za radno mjesto napokon uvjetuje da sve njegove maske padnu te se on pokazuje u svoj svojoj ispraznosti i ništavnosti: njegov društveni položaj uvijek mu je omogućavao da se prema drugima odnosi s visoka te usmjerava njihove živote.
Dar je film dobro vođene priče koja, kako sam već rekao, pokušava izbjeći zamke predvidljivosti te odmjerene režije i bogato razvedene atmosferičnosti. Društvena problematika isprepliće se sa žanrovskim elementima i nastojanjima redatelja da šok efektima iznenadi i prestraši publiku. Glumačke kreacije Joela Edgertona, Jasona Baremana i Rebecce Hall također pridonose uvjerljivosti cjeline, koja bi bila efektnija da je za nijansu kraća.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 1. rujna 2015.
