Zabavna špijunsko-akcijska komedija žanrovski je hibrid koji na prvu loptu i ne zvuči baš obećavajuće, izuzme li se primjerice Myersovo trashy-parodiranje tajanstvenog tajnog agenta Austina Powersa u režiji Jaya Roacha, pri čemu Špijunka nikako ne pripada u tu specifičnu kategoriju (iako joj ne nedostaje i poneki bizarno-nadrealan ali pritom uvijek i komičan moment – ured špijunske agencije prenapučen šišmišima i miševima, očuđujuće pojavljivanje pjevača 50 Centa, dvosmislen šašav lik zaljubljivog agenta Talijana te poglavito, kamuflaža bondovskih gadžeta, između ostalog i u tablete protiv zatvora, sprej za sprječavanje nožnih gljivica ili pak anti-hemoroidnu kremu).
Radije se, naime, oslanja mahom na (sporadično i satirične) verbalne dosjetke ali jednako tako i gegovni, slapstick tip humora; obim izričajima glavna je glumica Melissa McCarthy itekako dorasla, koherentno portretiravši širok raspon emocija svoje simpatične i kuražne junakinje, ekspertizne CIA-ine špijunke koja konačno izlazi iz sjene – svoj posao na desku Agencije zamjenjuje pravom živom akcijom u Bugarskoj kako bi ispitala potencijalnu smrt ili možda nestanak omiljenoga kolege. Nesporno nadarena komičarka s provjerenim bonusom simpatičnosti publici, McCarthy film bez dvojbe pretvara u vlastiti one-woman-show s potencijom brendiranja istog, noseći ga vlastitom neusiljenom osobnošću i šarmantnom dopadljivošću.
Treća je to njena uzastopna suradnja s redateljem Paulom Feigom (vulgarna djeveruša zadužena za skatološki humor u Djeverušama (Bridesmaids, 2011), izravna i neobuzdana, dinamična polovina policijskog dua u Specijalnim agenticama (The Heat, 2013)); pri čemu je dvojac evidentno kliknuo u svojevrsnoj simbiotskoj interakciji te se dokazao dostatno uigranim kreativnim timom (za sljedeću godinu najavljena je još jedan njihov zajednički projekt – Istjerivači duhova 3). Feig se i u svojim prijašnjim uradcima pokazao sklonim ženskim temama (motiv vjenčanja u Djeverušama, reinterpretacija buddy-cop filmova s protagonisticama ženama u Specijalnim agenticama) a Špijunkom je čak prezentirao ideju da alfa-muški milje poput svijeta špijunaže ne mora ujedno i nužno biti konvencija i ženama zabranjen teritorij, još se jednom na taj način odmaknuvši od holivudskih spolnih stereotipova (ovdje naime čak i sporedni likovi agenata, bili oni u funkciji pomagač(ic)a ili antagonist(kinj)a, većim dijelom i opet neočekivano – pripadaju ženama).
Jude Law i Jason Statham odlično pariraju glavnoj glumici, gotovo parodirajući vlastite tipove likova – uglađenog i glamuroznog a la James Bond igrača prvi, grubijana mekog srca potonji (u humoresknim reminiscencijama vlastitih mu rola poput onih u Transporteru, Plaćenicima ili Ubrzanju, primjerice). I iako u kriminalistički podžanr o tajnim agentima Feig Špijunkom i ne unosi ništa spektakularno novo te je ona u srži tipični ljetni zaboravljiv crowdpleaser-hit koji možda nema subverzivnog žalca, barem ostaje dovoljno inteligentno upakirana forma intertekstualnoga pastiša da može zadovoljiti i nešto zahtjevniju publiku a svakako ostavlja prostora i za potencijalne nastavke i posljedično, nastanak franšize.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 26. lipnja 2015.
