Film Čuda usredotočen je na život izolirane farmerske obitelji u talijanskoj provinciji. U postuliranju obiteljskoga života i sustava odnosa, redateljica Alice Rohrwacher pokazuje iznimno detaljiziran i neposredan pristup koji želi postići dojam izravnosti i autentičnosti. Način života obitelji izrazito je izoliran i u proturječju sa suvremenim tekovinama. Navedeno je primjetno kroz trojaku prizmu. Obiteljsko imanje nije raskošno i moderno nego članovi žive skromno i u dosluhu s prirodom te imaju onoliko koliko im je potrebo za svakodnevnu egzistenciju, idealistički neopterećeni materijalnim kao i suvremenim tehnologijama. Sve one moderne naprave s kojima smo navikli živjeti i bez kojih bi naša svakodnevica bila nezamisliva (mobiteli, računala, tableti...), a otuđuju nas od realnih aspekata života, ovdje su izostavljene, osim televizora koji predstavlja jedinu poveznicu s vanjskim svijetom.
Djeca slobodno trče dvorištem, igraju se u blatu te sudjeluju u obiteljskim poslovima, što predstavlja postavljanje ideje prirodnih ljudi u prirodnom okruženju, lišenom koruptivnih utjecaja kapitalističkoga sustava, koji ipak, u pozadini, utječe na život obitelji. Uzgoj poljoprivrednih dobara i meda u raskoraku je s modernim standardima koje propisuje Europska unija pa glava obitelji Wolfgang (Sam Louwyck) dobiva od vlasti ultimatum da do jeseni treba svoj proizvodni pogon osuvremeniti, inače neće moći dalje vršiti proizvodnju meda, što je ozbiljna prijetnja obiteljskoj egzistenciji. Njegova najdraža kćer, dvanaestogodišnja Gelsomina (Maria Alexandra Lungu) na pragu je puberteta i otkrivanja vanjskoga svijeta, što je naznačeno njezinim rijetkim susretima s vršnjakinjama i vršnjacima. No ona radije odabire biti desnom rukom svog patrijarhalnog oca, koji ne želi činiti nikakve kompromise po pitanju života obitelji i njihova posla, što ga zna dovodi u sukob sa suprugom Angelicom (Alba Rohrwacher).
Način života obitelji sugerira pomaknutu inačicu stvarnost u koju, kao što sam rekao, naoko ne dopiru utjecaji vanjskog svijeta, no da bi se preživjelo valja slijediti stroga i dobro uhodana pravila prema kojima svaki član bez zadrške sudjeluje u radu i proizvodnji dobara. Pritom Gelsomina predvodi svoje tri mlađe sestre, ne predstavljajući im samo uzor, nego i izravni produžetak očeva autoriteta. Wolfgang pak u nedostatku muškoga nasljednika, za kojim ipak čezne, sve nade u budućnost polaže na odanu, vrijednu i nadobudnu najstariju kćer koja zapravo vodi obiteljski posao te nastoji ispraviti greške katkada neodgovorna oca.
Redateljica u tom zatvorenom mikrokozmosu suptilno naznačava promjene, koje mijenjaju način života i poslovanja obitelji. Prva promjena je ekološke prirode – pčele počinju ugibati zbog raširene primjene pesticida, što simbolički predstavlja koruptivne učinke vanjskoga svijeta. Koliko god Wolfgang težio tradicionalnom načinu života, on je dio društvene stvarnosti i ne može se sasvim izolirati od nje. S druge strane, vanjski svijet dopire kroz televizijsku emisiju, varijantu reality showova i svih onih napornih emisija u kojima se traže talenti. Seoska čuda je emisija koju vodi Milly Catena (Monica Bellucci) i koja nudi veliku novčanu nagradu obitelji za koju se procijeni da živi najtradicionalnijim načinom života. Gelsomina smatra da bi se na taj način moglo doći do novca za prilagodbu proizvodnje meda europskim standardima, no Wolfgang odbija tu ideju te radije prima pod svoje okrilje maloljetnoga njemačkoga delikventa Martina (Luis Huilca) koji odbija govoriti te se čini kao tihi i savršeni nadomjestak za njegove snove o muškom nasljedniku.
Seoska čuda, dakle, varijanta su besmislenih televizijskih proizvoda koji žele otkriti određene vrste talenta. U filmu Alice Rohrwacher posrijedi je proizvodnja žudnje za tradicionalnim načinima života koji su nestali pa televizijska emisija zapravo predstavlja jednu vrstu fabrikacije mita o načinu života koji, kako uostalom pokazuje i Wolfgangova obitelj, zapravo više ne postoji. On je sličan liku televizijske voditeljice Milly Catene, koja je predstavljena kao vila iz prošlosti, no svi znamo da vile ne postoje i da su one svojina bajkovitih narativa koji nemaju uporište u stvarnosti te su vezani za izmaštanu i neuhvatljivu daleku prošlost. Navedeno je dodatno podcrtano Gelsomininom fascinacijom s Milly, koja u zatvoreni svijet unosi elemente celebrity kulture te na kraju filma skida svoju periku čime se otkriva kao umorna televizijska starleta.
Čuda dolaze s uglednom popudbinom filmskog festivala u Cannesu, gdje je djelo osvojilo Veliku nagradu žirija (2014). Alice Rohrwacher nastoji da joj cjelina ima štih dokudrame, što filmu daje neorealistički prizvuk koji katkada poprima snovit ugođaj. Stoga film počiva na bogatoj atmosferičnosti. Međutim, ta navodna stilska neizbrušenost i nastojanje da se ostvari niz neposrednih skica života djeluje odveć neusredotočeno, a na trenutke i usporeno. Čini se da je autorica trebala dodatno profilirati likove te scenarij konciznije strukturirati.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 23. lipnja 2015.
