
Nadahnuće spisateljice Cécile Aubry, poznate francuske glumice iz pedesetih, pri pisanju dječjeg romana Belle i Sébastien najvjerojatnije je bila Heidi, mala alpska junakinja Johanne Spyri, jednako kao i ikonografski pas Lassie Erica Knighta; dok se u bazi svakako poigrala i motivom dualiteta Ljepotice i zvijeri (dajući od mještana prozvanoj Zvijeri – psu, ime Belle (Ljepotica)). Pritom ova najnovija adaptacija njezina djela nije i jedina – knjiga je, naime, već po izlasku šezdesetih godina prošlog stoljeća doživjela igranofilmsku ekranizaciju u obliku serijala, a osamdesetih pod naslovom Meiken Jolie i onu japansku animiranu. U Vanierovim rukama pak postaje perolako zabavna i šarmantno topla, obiteljski orijentirana pustolovina, s uvijek dobitnom kombinacijom za pridobivanje publike – formulom dječak i pas, te prikladna za dobne skupine najšireg spektra iako se u podlozi bavi teškom temom – nacističkom okupacijom i francuskim pokretom otpora.

Pritom je ujedno i jednostavno naivna i predvidiva, no promatra li se kao namjerno old-fashioned staromodni film, navedeno može biti i njena prednost u poplavi CGI dinamičnih i frenetičnih dječjih naslova na kakve je prosječni mlađi gledatelj danas navikao. Najveći plus djela stoga je prekrasna fotografija Erica Guicharda i scene pitoresknih francuskih Alpa i gradića na švicarskoj granici, njihove prirode, flore i faune u raznim godišnjim dobima, kojom pronosi i prenosi feel-good entuzijazam kroz prijateljstvo i heroizam dobročinstva, kako prema ljudima tako jednako i prema životinjama, neizbrisivu vjeru u ljudskost i u najtežim i kompleksnim vremenima. Spomenuti treba i glumačku ekipu (Tchéky Karyo, Margaux Châtelier, Andreas Pietschmann) predvođenu malim Félixom Bossuetom.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 19. travnja 2015.