Mama, volim te je žanrovski film o odrastanju i sazrijevanju koji kroz gubitak onog dragocjenog bezbrižnog dječjeg segmenta duše – koji time namah priziva recentno Linklaterovo Odrastanje (Boyhood), ali i čitav niz drugih povijesnofilmskih naslova, poglavito uzme li se u obzir činjenica da redatelj Janis Nords uspijeva izbjeći melodramatske klišeje i formulaičnu predvidivost žanra te opuštenim pristupom i sporim ritmom kreirati lagano, spontano i prirodno odmotavanje niza događaja koje pokreće lavina laži dvanaestogodišnjeg dječaka.
Pritom taj vrlo pinokijevski motiv svog malog protagonista izlaže bolnim i emotivno opipljivim internim konfliktnim frustracijama i turbulencijama odnosno eksternim pokušajima manevriranja te posljedično, čitav film pretvara u devedesetominutno u suvremeno ruho odjeveno ali ipak collodijevsko-peraultovsko didaktičko naravoučenije – kako o pravim moralnim vrijednostima (iskrenost, prijateljstvo, odgovornost), tako i mogućnostima nošenja s životnim izazovima. Stoga je naslov pogodan ne samo za djecu stariju od deset godina nego i za odrasle čija je perspektiva počesto šira i dalja te besprijekorno fokusirana, no ono što se njima čini dobronamjernim ulaganjem u budućnost svojih potomaka, ponekad djetetu može biti suvišan i stresan, tenzičan i opterećujući presing, kao da nenametljivo i suptilno upozorava Nords.
Kroz centralni (deficijentan i nedovoljno otvoren) odnos majke i djeteta on prezentira kompleksan i realističan, slojevit i nadasve empatičan uradak naročito lijepo podcrtan u kontrastima (emotivno zagušujućih) interijera i (širokog uzbudljivog i ekspanzivnog prostranstva) eksterijera snimatelja Tobiasa Datuma, a koji potporu nalazi i u vrsnoj glumačkoj postavi, poglavito uvjerljivom malom protagonistu Kristofersu Konovalovsu. Tako je ovaj latvijski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma 2013. godine po mnogima svojevrsni omaž i refleksija Truffautovih 400 udaraca ili pak soc-etičkog univerzuma braće Dardenne odnosno upravo zbog snage izričaja, najvjerojatnije autobiografija ili barem parcijalno nadahnut osobnim autorovim iskustvom, čemu u prilog ide i činjenica da je redatelj ujedno i scenarist.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 16. ožujka 2015.
