Film Francuskinje, u doslovnom prijevodu Ispod ženskih suknji (što evocira mnogoštošta – više fizičkog manje introspektivnog), kao da je za inspiraciju imao ne postati feminističkim manifestom, kako ga prozivaju po medijima, nego radije u rubrikama kakva ženskog časopisa (modno osviještene i vizualno-izričajno zanimljive protagonistice), turističkih brošura (proljeće u Parizu kao vrijeme i mjesto radnje neminovno prizivaju kakvo od agencija nuđeno i isplanirano romantično vikend-putovanje) ili pak tjednih horopskopskih prognoza (svaka od jedanaest filmskih junakinja / žena ima za cilj mahom punktne točke astroloških predviđanja poput ljubavi, zdravlja, prijateljstva, posla, seksa, financija). Pritom, ili baš zbog toga, svaka od tih 30 i 40 i nešto godišnjakinja u vlastitim krizama srednje dobi podliježe utjelovljenjima stereotipa – Osvetoljubiva prevarena supruga, Slutty ljubavnica, Neurotična žena u menopauzi, Testosteronska poslovna žena bez ijednog/e prijatelja/ice (klasična Bitch) – poput svojevrsnih očajnih kućanica;
ipak, redateljica i glumica Audrey Dana u svom prvijencu pokušava te stereotipe omekšati ili čak dekonstruirati upravo same u sebi, pa tako iz perspektiva junakinjama bliskih ljudi one nisu ono što se čine na površini i površnim promatranjem nego prije svega ljudska bića koja pate, trebaju razumijevanje i potporu, riječju, one su raznolike individue i kompleksne Žene. Neke od njih nešto više izlaze iz okvira klišeja – (pretjerano) skatološkim obilježen lik odvjetnice prekrasne Laetitije Caste primjerice ili poglavito histerična i Tourettovim sindromom označena vozačica autobusa Julie Ferrier u vezi s zgodnom glumačkom zvijezdom (muški likovi i inače su u drugom planu, iako većini junakinja objekti žudnje) odnosno mlade majke četvero djece koja se u ljubavni odnos upušta s – drugom ženom.
Ansambl chick-flick Francuskinja, prepun femme fatalea i djevojki iz susjedstva u jednom, stoga evocira kako suvremene žanrovske naslove, poglavito Ozonovih 8 žena (iako bez suspensne hitchcockovske note), tako poglavito zlatnoholivudske screwball gegove i dijaloge s plejadom moćnih diva te na taj način Vanessa Paradis, Isabelle Adjani, Laetitia Casta, Julie Ferrier, Marina Hands, Géraldine Nakache ili Alice Taglioni na trenutak postaju Katherine Hepburn, Carol Lombard, Irene Dunne, Jean Arthur, Claudette Colbert, Jean Harlow, Barbara Stanwyck ili Myrna Loy. Upravo njihova zajednička energija Francuskinje čini ugodnim gledateljskim iskustvom, iako u cjelini nepamtljivim i ničim više od toga.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 6. ožujka 2015.
