Kada redatelj barata pričom čiji je ishod gledatelju od početka poznat, već u samom početku ima težak i nezahvalan zadatak da ostvari filmsku cjelinu koja će uspjeti zaintrigirati gledatelje, uvući ih u samu priču te potaknuti da o njoj promišljaju. Njemački filmski veteran Volker Schlöndorff (Limeni bubanj, Sluškinjina priča, Smrt trgovačkoga putnika) našao se u takvoj situaciji nastojeći na filmsko platno prenijeti dramski predložak Cyrila Gelyja, koji također potpisuje scenarij. Radnja filma odvija se na početku kraja Drugoga svjetskog rata, u ljeto 1944. godine. Otvara se arhivskim snimkama razorene Varšave koja predstavlja simbol nehumanih ratnih razaranja, što je potom kontrapunktirano Parizom kojega rat nije dotaknuo u destruktivnom smislu. Njemačka je sa svih strana pritisnuta savezničkim vojskama koje prodiru prema Parizu. Hitlerov je plan bio da iz puke odmazde digne u zrak glavni grad Francuske, koji do tada nije bio dodirnut ratnim razaranjima niti je bio strateški važno mjesto. Naredbu treba izvršiti general von Choltitz (Niels Arestrup), umoran od višedesetljetne vojničke karijere i besmislenih krvoprolića tekućeg rata, a zadatak da ga odgovori od izvršenja dobiva švedski konzul u Parizu Raoul Nordling (André Dussollier), koji potajice dolazi u njegov ured.
Utjecaj dramskoga predloška evidentan je u strukturi Diplomacije, napose u njezinom fabularnom, prostornom i vremenskom komprimiranju. Cilj nije ponuditi povijesnu lekciju jer funkcija filma nije da podučava o povijesti pa je temeljnji kontekst tek naznačen bez propitivanja francuske uloge u Drugom svjetskom ratu te neutralnosti Švedske, što se zahtijevnijim i povijesno osviještenim gledateljima može činiti kao podosta reduktivan pristup. Glavnina djela odvija se u hotelskoj sobi koja je prenamijenjena u ured von Choltitza, u kojoj se odvija njegov razgovor s upornim Nordlingom. Uz navedenu lokaciju u filmu se javlja svega još nekoliko sporednih mjesta radnje, koje su vezane uz neposredni hotelski interijer i eksterijer. Vrijeme radnje ograničeno je na svega jednu noć tijekom koje Nordling treba na precizan način izvesti svoju naoko gotovo nemoguću misiju. Spomenuta komprimiranost ogleda se i u vremenu tranja filma koje se proteže na osamdesetak minuta. Na taj način Schlöndorff i Galy lišavaju film svega onoga što bi pažnju gledatelja moglo odvući od središnjega sukoba i problema.
Kako je film dobrim dijelom umjetnost koja počiva na obilju vizualnih podataka, nije potrebno sve iskazati dijalogom jer se time umanjuje ono što je za film najspecifičnije, a i gledatelju se donekle oduzima mogućnost da aktivnije sudjeluje u detektiranju i interpretiranju slikovnih informacija. Međutim, Diplomacija je ostvarenje koje uvelike počiva upravo na korištenju širokih mogućnosti dijaloškoga narativnoga sredstva. Činjenica da se djelo mahom odvija u hotelskoj sobi tijekom vrlo ograničenog vremenskoga razdoblja i uključuje razgovor dvojice likova koji zauzimaju oštro suprotstavljenje strane mogla je dovesti do pretjerane teatralnosti koja bi cjelinu lišila dinamičnosti i nepotrebno je umrtvila, a za jedan film nema gore stvari nego da djeluje poput loše snimke kazališne predstave. Schlöndorff je ipak vješto uspio zaobići sve zamke koje su vrebale iz predloška.
Redatelj precizno postavlja likove, nudi njihove psihološke skice te naznačuje motivaciju za njihova djelovanja i razmišljanja. Primjerice, gledatelj od početka ima indicije da je Nordling tek dobar glumac i pregovarač koji neće moći izvšiti sve što generalu obećava, ponajprije, neće biti u mogućnosti sigurno prebaciti njegovu obitelj iz Baden-Badena u Švicarsku. Njegova verbalna igra predstavlja puko zavođenje praznim riječima za koje nema nikakvo pokriće. Jedino što jamči uspjeh njegove misije je koliko je uistinu dobar psiholog, koliko će biti spretan u svojoj igri te osluškivati moralne i psihičke preturbacije von Choltitza. On je pak ratni veteran koji kao i većina vojnika rijetko propituje odluke svojih nadređenih, no kao čovjek s velikim iskustvom na ratištu shvaća da se nalazi na krivoj strani povijesti te da je pripadnik vojske koja je na najbrutalniji način lišila života više milijuna ljudi. Njegove krize svijesti dobro su naznačene u rasponu od profesionalne do osobne jer nije spreman žrtvovati vlastitu obitelj u ime činjenja ispravnoga odabira.
Scenristički su likovi i njihove oprečne pozicije precizno postavljeni pa se sloj po sloj otkrivaju njihove dvojbe i kompleksi motivacija koji se efektno gradiraju smjenom noći i dana. Kako noć završava, a na pariškom obzoru sviće, gledatelj jasno uočava da Nordlingu ponestaje vremena. Istodobno, von Choltitz se sve više koleba. Dijaloški dueli između dvojice protagonista izvrsno su konstruirani i postavljeni da bi pridonijeli spomenutoj gradaciji koja nije lišena niti propitivanja pariške predaje Hitleru bez ikakvoga otpora. Suptilna promjena osvijetljenja te britke dijaloške partije kontrapunktirane su korištenjem zvukovnih efekata kojima se u pozadini naznačava primicanje savezničke vojske te slom nacističkoga terora, ali i generalovom nemogućnošću da uspostavi vezu s vojnicima koji bi trebali izvršiti njegove naredbe. Dinamičnosti cjeline pridonosi i odlična glumačka igra između Nielsa Arestrupa i Andréa Dussolliera, koji su iste uloge odigrali i u kazališnoj inscenaciji, te Schlöndorffov elegantan redateljski rukopis koji nikada ne zapada u bezličnu i teatralnu statičnost.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 7. ožujka 2015.