Što i koliko čovjek, doista, može?, Može li se suprotstaviti sustavu koji nesmiljeno drobi pred sobom sve i svakoga? Koliko u takvu nemilosrdnom sistemu može značiti pojedinac i život? Iako se čini da je čovjek (pre)malen pred takvom silom, ipak On/Ona znači! A, jedini način da se odupremo toj sveuništavajućoj moći (Kapitala) jest zajedništvo. Zajedništvo, pak, priziva i pretpostavlja jednu, naizgled zaboravljenu, vrlinu – Solidarnosti. Najpoznatija europska redateljska braća, Luc i Jean-Pierre Dardenne iznjedrili su još jedan biser u svojoj, već opsežnoj filmografiji. Dva dana i jedna noć (Deux jours, une nuit, 2014) pripovijest je baš o – solidarnosti. Sandra Bya (Marion Cotillard) tridesetogodišnjakinja je koja se, nakon oporavka od depresije, suočava s otpuštanjem s posla. Nakon ucjene poslovođe male firme koja se bavi kolektorima za sunčevu energiju, zaposlenici glasuju za to da se ona otpusti, a da oni dobiju Bonus od 1000 eura. Saznavši za to u odsutnosti, Sandri preostaje vikend kako bi nagovorila svoje kolege s posla da joj u ponovnom glasanju omoguće opstanak na poslu bez kojega ne bi mogla otplatiti kredite. Iako psihički vidljivo labilna i emotivno krhka, na nagovor prijateljice Juliette i, nadasve, supruga Manua (Fabrizio Rongione), kreće u razgovore s kolegama.
Kroz niz njezinih susreta s ljudima koji čine njezin mali radni kolektiv, autori filma prikazuju presjek suvremenog belgijskog društva. Provjerenim redataljskim prosedeom, pred nama se transparentno suočavaju sumornost ali i radost, strah ali i hrabrost, očaj ali i nada. Sandra svojom cjelokupnom tjelesnom ekspresijom odaje nesigurnost u situaciji koja je, zapravo, krajnje ljudski ponižavajuća. No, kraj sebe ima supruga, ali i dvoje djece za koje se treba boriti. Surprug Manu, kuhar u obližnjem restoranu, jedan je u nizu likova iz filmova braće Dardenne koji pokazuje beskrajnu strpljivost i ljubav te je emotivni oslonac koji Sandri pomaže i odražava je na snazi kada se čini da će se ona neumitno predati.
Kako taj maestralni autorski dvojac prenosi svu dramatičnu zbiljnost situacije? Kamera je pravovremeno usredotočena na lica protagonista, a kod Sandrinih obilazaka svojih kolega s posla, sav se nemir održava u snimanju iz ruke kako bi se prenijela nelagoda u kojoj se našla žena na prijelomnici svog života. Ustvari, sva ogoljenost redateljskih postupaka u strogoj je funkcionalnosti. Jer, ono što film zapravo želi prenijeti je – ideja. Taj se idejni horizont priče nastoji prenijeti što zbiljskije, a da se istodobno opet ostane u filmskom odslikavanju dramatike s kojom se suočavaju Sandra i njezini najbliskiji. Spomenuta redateljska funkcionalnost u odabiru oblika filmskog zapisa upotpunjena je vještim glumačkim kreacijama, koje umnogome podsjećaju na dojam što ih ostavljaju protagonisti, recimo, jednog Mike Leigha. Ako znamo kako taj majstor radi s glumcima, slutimo i kako je to kod Dardennea!
Ono što svakako prepoznajemo kao glavnu poruku filma sadržano je u studiji karaktera što nam ju nude Dva dana i jedna noć. Kakvi su ljudi prikazani u filmu? Što čini njihove karaktere? I, kako se ti likovi ponašaju kada se suoče s egzistencijalnom tjeskobom koji u njihov moralni habitus unosi Sandra? Kroz njezine razgovore s kolegama iskazuje se čitav spektar mogućih moralnih dilema i odluka koje se trebaju donijeti. Jedan od Sandrinih kolega će kao izgovor za to da je uzeo bonus od šefa, navesti to upravo trebaju investirati u školovanje svoje najstarije kćerke; drugi će kao svoje pravo uzeti to da mora izvršiti prepravke na kući; jedna će kolegica svoje opravdavanje naći u činjenici da treba financijski bonus kako bi započela novi život sa svojim partnerom; sljedeća će se kolegica jednostavno sakriti iza svojeg djeteta koje kazuje da „mame nema kod kuće“...
To da nikoga nema kod kuće signum je opće psiho-socijalne krize koja je obuzela pojedinca kapitalističkog načina življenja diljem razvijene Europe. Stalna trka za novcem i i ritam radnih obveza tijekom tjedna na ljude je stavio teret egzistencijalne borbe u kojoj jednostavno nema mjesta za empatiju i... solidarnost. Ili? Sandra u svojoj borbi ipak uspijeva polovinu ljudi uvjeriti da na ponovnom glasanju odustanu od primamljivog novčanog bonusa i glasuju za njezin opstanak na poslu. Tko su ljudi koji su pokazali solidarnost s njome? Osim njezine prijateljice Juliette i muža joj Robera, to će biti stariji ljudi i... useljenici iz drugih zemalja – Arapi i jedan crni Afrikanac.
Jedan od Arapa, Timur rasplače se kada se sjeti da ju je bio izdao nakon što mu je Sandra pri dolasku pomogla. Drugi, Kader nakon malog nećkanja također joj odlučuje pomoći u ponovnom glasovanju. Treći, Hicham, prizanaje da je glasao za bonus jer mu je poslovođa Jean-Marc prijetio otkazom ako tako ne učini. Konačno, crnac Alphonse pokazuje isti strah od gubitka posla, ali se ipak u završnom glasovanju odlučuje poduprijeti Sandru iako to vjerojatno znači da niti njemu neće biti produžen ugovor. (Jedna će kolegica stati uz Sandru te odlučiti i napustiti grubog muža, što je za uvjerljivost priče pomalo konstruirani moment.) U dramatičnoj pak sekvenci, najstarijeg radnik aYvona pretuče njegov sin – također uposlenik – zato što je pokazao solidarnost sa Sandrom i bio je spreman odreći se bonusa. Još nekolicina mlađih ljudi sasvim je bez osjećaja i grubo Sandri rekla kako se neće odreći mogućnosti financijskog dobitka.
Što nam tim postavom žele reći braća Dardenne? U budućnosti, od ljudi koji su sada mladi ne možemo očekivati ikakvu solidarnost. (A jedino deprivirani useljenici znaju kako je to boriti se za posao.) Pravi mali biseri u fakturi filma Dva dana i jedna noć su dvije sekvence u kojima protagonisti preko glazbe stvaraju ozračje optimizma. Posebice je to dojmljivo kada Sandra, Manu i emancipirana Anne pjevaju Gloriju Vana Morrisona.
U konačnici, Marion Cotillard, pak, rekao bih, nezasluženo je ostala bez nagade za glavnu žensku ulogu na festivalu u Cannesu. Dva dana i jedna noć još je jedno sjajno djelo braće Dardenne. Precizno vođena pripovijest na kraju nam, zapravo, donosi happyend u obliku novoiznađene nade u ljudsku solidarnost. Iako pomalo utopijski, ovaj je film pravi priručnik otpora sili Kapitala i nadahnuće za dostojanstvo mnogih malih osoba pod pod njegovom sjenom.
© Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 10. veljače 2015.
