Sjajna životna priča

Tjedan izraelskog filma, Zagreb, 2. – 6. prosinca 2014.: The Go-Go Boys, red. Hilla Medalia

• 
  
  Na ovogodišnjem Tjednu izraelskog filma koji je održan od 2. do 6. prosinca u Kinu Europa jedna od atrakcija svakako je bio dokumentarni film o dvojici ekscentričnih filmskih mogula, izraelskom tandemu koji je prodrmao Hollywood, ali i propustio priliku da napravi još jedan major studio – o Menachemu Golanu i Yoramu Globusu. The Go-Go Boys, kako su dvojac nazvali nakon naslovnice u Newsweeku, ujedno je i naslov filma o usponu i padu Cannon Filmsa. Izraelska redateljica i producentica Hilla Medalia odlučila je u devedeset filmskih minuta ispričati sve važnije trenutke u životima Golana i Globusa, uključivši i nimalo laskave aspekte njihovih ličnosti, i u tome je poprilično dobro uspjela. Njihova životna priča toliko je zanimljiva, a njihove osobnosti živopisne da se doima kao da se priča ispričala sama od sebe.
  
  Kronološkim redoslijedom Medalia izlaže fascinantnu priču o Golanu koji se s filmskim biznisom počeo baviti u Izraelu šezdesetih, produciarjući i režirajući filmove, a na nagovor obitelji u posao se uključuje i njegov dvanaest godina mlađi rođak Globus. Naime, roditelji su bili zabrinuti za svog niš koristi sina Yorama Globusa, koji se umjesto da uči bavio sitnim poslovima u kinu. Uskoro se ispostavilo da je taj ljenjivac majstor persuazivnosti, čovjek koji je u stanju prikupiti milijarde za projekte upitne kvalitete i profitabilnosti, a dvojica rođaka, ispostavilo se, uspješniji su tandem nego Batman i Robin, Zagor i Chico. Svatko je bio zadužen za svoj dio posla – Globus da pronađe novce, Golan da ih potroši. Njihva izraelska produkcijska kuća Noah Films etablirala se filmovima snimljenima s malo novaca, na brzinu, koji su ponekad bili u stanju privući uistinu značajan broj gledatelja.
  
  U Izraelu su ostvarili poprilično impresivnu karijeru. Osvojili su nominaciju za Oscar za u kategoriji stranog filma za Sallah Shabati (1964) i snimili jedan pravi blockbuster, Sladoled od limuna (Eskimo Limon, 1978) i dva njegova nastvka, koji je značajan uspjeh polučio i u kinima tadašnje Jugoslavije. Nakon toga za njih se sve promijenilo, a Medalia njihov put prati izborom zanimljvih, rijetko viđenih arhivskih snimki i fotografija. Kombinirajući ih sa izjavama svojih zanimljivih sugovornika, među kojima naravno, dominiraju Golan i Globus, njihova rodbina, prijatelji, ali i poslovni suradnici, poklonici te brojne glumačke zvijezde poput Jean Claudea Van Dammea, Chucka Norrisa i Michaela Dudikoffa, koji su se proslavili zahvaljujući njihovim filmovima, Medalia je snimila zabavan i potresan film, istovremeno prepun ljubavi prema svojim filmskim subjektima, ali i kritičan prema njima, njihovim poslovnim potezima, životnim odlukama, ponašanju prema bližnjima...
  
  Nije to samo nostalgična posveta izraelskim vladarima Hollywooda osamdesetih, nego i analiza njihova pada i neuspjeha kojih, kako u filmu kaže tvrdoglavi i preponosni Golan, nikada nije ni bilo. Uspjehe će, pak, bez problema nabrajati ne skrivajući ponos svojim filmovima snimljenima u rekordnom roku i za manje od milijun dolara. Posebno naglašava veliki američki hit, Breakin (1984) za koji mu je ideju dala kći, a snimljen je u svega tri tjedna u jeku popularnosti break dancea. Neumorno su štancali akcijske B-filmove, ali i stekli notornu reputaciju kraljeva eksplatacijskog filma, mediji su se zabavljali na njihov račun, kritika ih je prezirala. Sve to navodi ih da se okušaju u malo ozbiljnijem pristupu filmskoj umjetnosti angažiravši nekoliko uglednih redatelja za suradnju. Tako je John Cassavetes za njih snimio Ljubavna strujanja (Love Streams, 1984), Robert Altman Ludi od ljubavi (Fool For Love, 1985), Andrej Končalovski Runaway Train (1985), Franco Zefferelli Othella (1986), Jean-Luc Godard Kralja Leara (King Lear, 1987), a Barbet Schroeder Barsku mušicu (Barfly, 1987). Svoju poslovnu politiku u filmu lijepo tumače: „Ako na Tajvanu žele gledati Charlesa Bronsona, moraju također uzeti i Johna Cassavetesa.”
  
  Sve se činilo idiličnim, no iza kulisa rastuće kompanije sa sve ambicioznijim projektima, počeli su se gomilati problemi. Problematični poslovni potezi, gomilanje kreditnih zaduženja i narušeni odnosi među rođacima koji su počeli posve različito gledati na sadašnjost i budućnost Cannon filma, rezultirali su raspadom kompanije Cannon, ali još tragičnije, razvodom Golana i Globusa od kojega se nijedan zapravo neće nikada oporaviti, sugerira nam u filmu Medalia. Dok je Gloan smatrao da je došao trenutak da Cannon Films postane stvarno velika kompanija, još jedan major, Globus je vjerovao da je došao trenutak za usporavanje, za odmor, i pitao se zbog čega Golan ne želi napokon prestati snimati. Raspad je bio buran i bolan, i obojica su se na kraju vratila u Izrael. Golan nikada nije prestao snimati ili barem sanjati o snimanju novih projekata. Globus je sudjelovao u nesretnoj epizodi preuzimanja studija MGM zajedno s kontroverznim talijanskim financijašem Giancarlom Parrettijem, koji je zbog financijskih malverzacija na kraju završio u zatvoru.
  
  Medalia ne propušta naglasiti ono što Golan teška srca priznaje, a to je neprežaljeno vrijeme zajedničkih uspjeha s Globusom, vrijeme koje je zauvijek prošlo i ne može se vratiti. Iako nikakda neće priznati, jedan bez drugoga nisu uspjeli realizirati ništa od svojih grandioznih planova, sve njihove supermoći su nestale i mogli su se tek sa suzom u oku i tugom u glasu prisjetiti uspjeha njihovih filmova poput trilera Operacija Thunderbolt (Mivtsa Yonatan, 1977), koji je Golan režirao, Globus producirao, a koji je premijeru imao svega par mjeseci neakon što se stvarni događaj po kojem je snimljen odigrao... I još im donio nominaciju za Oscar za najbolji strani film.Suze i smijeh recept su redateljice Medalie za ovu sjajnu životnu priču, kojoj nikakvo dodatno kićenje nije bilo potrebno.
  
  © Marcella Jelić, FILMOVI.hr, 15. prosinca 2014.

Piše:

Marcella
Jelić