U kavezu s lavom

Cirkus (Circus), red. Charlie Chaplin (u povodu prikazivanja uz pratnju Zagrebačke filharmonije, Kino Europa, 20. studenoga 2014.)

• 
  
  Jednom godišnje kino Europa i Zagrebačka filharmonija razvesele publiku projekcijama nijemih klasika uz glazbenu pratnju orkestra uživo. Svaka se izvedba dosad pokazala kao sjajno glazbeno-filmsko iskustvo – Murnauov Nosferatu, Ejzenštejnova Krstarica Potemkin, kao i aktualni Cirkus Charliea Chaplina, u kojemu su, uz odraslu publiku, uživali i najmlađi. Cirkus vjerojatno nije najpoznatiji film slavnog komičara (Potjera za zlatom, Svjetla velegrada, Moderna vremena), kojega se uz Bustera Keatona, Harolda Lloyda i Harryja Langdona, smatra jednim od velikana nijeme komedije dvadesetih, no nastao je u vrijeme Chaplinove pune autorske zrelosti i podjednako je duhovit, tužan i romantičan, kao i ostala njegova remek-djela. Cirkus je jedan od sjajanih primjera Chaplinova talenta za slapstick i, za njega tipične, kombinacije sa socijalno angažiranim temama.
  
  Cirkus je, kako u Filmskoj enciklopediji objašnjava Vladimir Pogačić, „metafora za svijet u cjelini“ i kao takav i danas odlično funkcionira. Ne samo što su Chaplinovi gegovi i dalje urnebesno smiješni (ne samo djeci), aktualnost Cirkusa danas možemo iščitati kao alegorijsku priču o funkcioniranju kapitalizma, kao što su to uostalom i drugi Chaplinovi filmovi poput Modernih vremena ili Potjere za zlatom). Ovaj put predočena nam je kroz ustroj jedne tvrtke (u ovom slučaju putujućeg cirkusa) čiji okrutni i pohlepni čelnik (vlasnik cirkusa) nemilosrdno izrabljuje i zlostavlja svoje klaunove, tapeziste i akrobate (radnike), a osobito svoju krhku pokćerku (kapitalizam je lišen emocija). Kad tijekom jedne scene bijega Skitnica uleti u kavez s divljim životinjama, lavom s jedne i tigrom s druge strane, pa iz tog susreta izađe neokrznut redatelj i scenarist Chaplin kao da poručuje da je puno lakše izaći na kraj sa divljim životinjama, nego s ljudima.
  
  U središtu je radnje Cirkusa Chaplinov amblematski lik Skitnice, siromašnog usamljenika, s polucilindrom, štapom i brkovima u izlizanom odijelu preširokih hlača i klaunovski prevelikih cipela kao adekvatnih rekvizita za njegov šašavi hod. U velikim se problemima našao kad mu je džepar podvalio svoj plijen, pa izgladnjelog i nedužnog Skitnicu počne proganjati policija. Bježeći od progonitelja Skitnica slučajno uleti pod cirkuski šator i to usred predstave. Publika je oduševljena njegovim nastupom, pa ga vlasnik cirkusa pozove da radi kao klaun, no to se pretvori u potpunu katastrofu. Chaplin je slovio za komičara radničke klase, a film poput Cirkusa nedvojbeno je jedan od razloga takve reputacije. Ipak, feministička bi mu kritika (da je postojala) mogla štošta zamjeriti. Naime, jedini ženski lik u filmu je cirkusantica, koju glumi Merna Kennedy, potlačena ljepotica koja je ili objekt muškog zlostavljanja ili muške zaštite, a sreću će pronaći tek kad je jedan muškarac oženi.
  
  No, ne bi to vjerojatno bile jedine primjedbe jer Chaplin je tijekom života bio barem jednako poznat kao filmski genij, briljantan glumac, redatelj i scenarist, ali i kao veliki zavodnik sa strastvenom sklonošću mladim, ponekad i maloljetnim, djevojkama. Tako je i Cirkus nastao usred privatnog skandala koji mu je prijetio ozbiljno narušiti karijeru. U vrijeme snimanja filma Chaplin se razvodio od supruge Lite Gray, s kojom se vjenčao svega četiri godine ranije, kad je njoj bilo samo šesnaest godina. Taj brak učinio ga je kontroverznom zvijezdom, njegova reputacija bila je ozbiljno ugrožena, a razvod,, koji je Gray zatražila, između ostaloga, zbog Chaplinove „seksualne nastranosti i zanemarivanja obitelji“, ga je financijski skoro dotukao. Morao joj je isplaititi u ono vrijeme nevjerojatnih dva milijuna dolara. U vrijeme premijere Chaplinov privatni cirkus bio je za publiku barem jednak mamac kao i film. Uz to, nesreće ga, navodno nisu mimoišle ni na setu gdje je bilo problema s urušavanjem scenografije, požarima, a uništen je i dio snimljenih materijala. U svojoj autobiografiji Moj život na tu se traumatičnu provatnu i profesionalnu epizodu nije ni osvrnuo, jedino zbog čega je spominjao film Cirkus bila je tragična vijest o teškoj bolesti, a kasnije i smrti njegove majke tijekom snimanja.
  
  Cirkus (1928) je nastao u vrijeme kad je prvi zvučni film, Pjevač jazza (1927) koji mjesec ranije već imao svoju premijeru, no Chaplin nije odustajao od nijemog filma sukobljavajući se s kritičarima koji su ga prozivali zastarjelim. „Moja tehnika je rezultat mog vlastitog mišljenja, moje vlastite logike i pristupa; nije posudba iz djela nekoga drugoga. Kad bi se u umjetnosti moralo držati korak s vremenom, onda bi Rembrandt bio bijedan u usporedbi s Van Goghom.“ – pisao je. Ipak, naknadno je i sam skladao uvodnu kompoziciju za film koju je sam i otpjevao. Pjesma Swing Little Girl koja se čuje na početku filma, uz špicu, dodana je tek 1967. godine.
  
  Za Cirkus je Chaplin osvoji četiri nominacija za nagradu Američke filmske akademije, prije no što je nazvana Oscar, no dobio je samo jednu nagradu – specijalno priznanje za režiju, glumu, produkciju i scenarij, a njegovo ime povučeno je iz utrke za najboljeg glumca. Film je prikazan u povodu 125. rođendana Charliea Chaplina i stote obljetnice lika Skitnice, a Zagrebačkom filharmonijom ravnao je maestro Krešimir Batinić. Zabavan i suvremen Cirkus je pravi pogodak za još jedan u nizu filmsko-glazbenih događaja, čija buduća izdanja s veseljem iščekujemo.
  
  © Marcella Jelić, FILMOVI.hr, 24. studenoga 2014.

Piše:

Marcella
Jelić