U vrtlogu rata
61. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 12. - 26. srpnja 2014.: Broj 55, red. Kristijan Milić
-
Snimljen u produkciji HRT-a, izrastao u dugometražni kino-film iz prve epizode planiranog tv-serijala o Domovinskom ratu, Broj 55 (90 min., Hrvatska, 2014.) temeljen je na istinitom događaju u kojem je u rujnu 1991. u selu Kusonje kod Pakraca poginulo dvadeset hrvatskih vojnika. Tragičan svršetak predstavljen je dojmljivim dugim kadrom na samom početku filma, tako da je sva napetost ostatka slikopisa građena unutar samih prizora, bez oslanjanja na neizvjesnost ishoda. Što? je eliminirano, ostaje samo Kako? Dramski vrlo štur scenarij Ivana Pavličića uspješno izbjegava karakteristične ili pretpostavljene urese i obogaćivanja elementarno jednostavne priče, odnosno gole radnje u kojoj pratimo grupu mahom neiskusnih vojnika Hrvatske vojske koja dolazi na ratište i vrlo brzo se uputi u naizgled mali, no odvažan pothvat izviđanja, moguće i osvajanja nedalekog sela koje je možda, a možda i nije, u rukama srpske vojske i JNA.
Kao i večer prije prikazan Happy Endings Darka Šuvaka, Broj 55 u središtu zanimanja ima male ljude, obične pješake (ovaj put i vojnički doslovno) koje okolnosti izvan njihove kontrole, životna situacija s kojom se ne mogu, ali moraju nositi, gurnu u nesmotrenu akciju s po njih lošim posljedicama. One će, posljedice, ovom prigodom biti kobne po protagoniste, no istovremeno će polučiti i neke dobre rezultate, jer će žilav otpor te grupice hrvatskih branitelja dovesti do povoljnog preokreta na drugoj točki bojišnice.
U Broju 55 nema, dakle, ispovjednih razgovora suboraca, prepričavanja anegdota, prisjećanja na dane mladosti ni inih klišeja kakvih bismo se mogli pribojavati. Unatoč stotinama pucnjeva nema, dobra odluka, niti iživljavanja u prikazu rana, štrcanja krvi i sličnoga. Film je gotovo nemilosrdno usredotočen na prikaz akcije, a junake – dobrim dijelom svakodnevne ljude kojima su silom-prilika dodijeljene uloge ljutih ratnika – upoznajemo isključivo kroz njihova djela u zadanim okvirima i kroz nijanse glumačkih interpretacija posve muškog ansambla što ga, u najistaknutijim ulogama, čine Goran Bogdan, Alan Katić, Darko Milas, Marko Cindrić, Dražen Mikulić, Marinko Prga i Slaven Španović.
Gotovo neprekidna akcija, pretežno pucačka, izvedena uz precizno kadriranje, gustu montažu Veljka Segarića te, osobito pretkraj, učestalo pokretnu ili drhtavu kameru Mirka Pivčevića i brojne bljeskove zasljepljujućeg bijelog svjetla – što (gotovo?) prelazi u područje eksperimentalnog izraza – intenzitetom ritmičkog pulsiranja i nemilosrdnom nepokolebljivošću krčenja puta stvaraju ugođaj anksioznosti i psihoze, a dokumentaristično-faktografski, činjenično rekonstrukcijski suh dramaturški pristup uvlači gledatelja na lice mjesta te u njega budi i razvija empatiju, izaziva klaustrofobičnu tjeskobu.
Pregnantnost silnica između dominantna melankolično-tmurna ugođaja s jedne i adrenalinske sirovosti macho djelovanja s druge strane, ojačana je sepijasto apšisanim valerima slike kojom prevladavaju sivo-maslinastozeleno-oker tonovi, nerijetko probijeni štralovima i(li) otocima prejakog bijelog svjetla, potom bogatom zvučnom slikom (Ivica Drnić) i snažnim udarcima glazbe Andrije Milića u kojoj se ističu prijeteća, stupajuća tema s okusom industriala i proorijentalna udaraljkaška.
U svakom tehničkom pogledu ostvaren besprijekorno, Broj 55 u našim je okvirima izniman i po samoj količini eksplozija i pucanja iz vatrenog oružja. Za vrhunski uvjerljivu izvedbu pirotehničkih zahtjeva ponajprije je zaslužan iskusan majstor specijalnih efekata, Branko Repalust koji je za potrebe Broja 55, najzahtjevnijeg filma na kojem je, veli – neka je i ovdje zabilježeno – sudjelovao u hrvatskoj kinematografiji, osmislio novu tehniku postavljanja i aktiviranja eksplozija.
© Janko Heidl, FILMOVI.hr, 21. srpnja 2014.
Piše:
Heidl