O poslu filmskog producenta

Bertrand Moullier, Richard Holmes, Tri, dva, jedan – snimaj!: Prava intelektualnog vlasništva i postupak snimanja filma, Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Zagreb, 2014.

• Biblioteka naslova s filmskim temama na hrvatskom jeziku unatrag desetljeća, desetljeća i pol popunjava se zadovoljavajućim prirastom od desetak i više naslova godišnje. No u cjelokupnoj izvorno hrvatskoj i prijevodnoj literaturi što na mnoge načine i iz brojnih gledišta razmatra kinematografiju dosad nije bilo nijedne knjige izričitije usmjerene na jedno od ključnih područja stvaranja filma, ono producentsko. Knjižica Tri, dva, jedan – snimaj! Prava intelektualnog vlasništva i postupak snimanja filma, nedavno objavljena u nakladi Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, prvo je izdanje takvoga primarnoga fokusa.
  
  Autori knjige, Bertrand Moullier i Richard Holmes, dvojica su u filmskoj produkciji iskusnih stručnjaka, a knjigu su napisali po narudžbi Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. Moullier je nezavisni konzultant za audiovizualnu industriju, a od 2002. do 2005. bio je glavni direktor Međunarodne federacije udruženja filmskih producenata, dok je Holmes nezavisni filmski producent sa sjedištem u Londonu.
  
  Knjiga, odnosno brošura, pisana je s gledišta malog filmskog producenta ili poduzetnika, sa zadaćom upućivanja u zamršene odnose prava i postupaka proizvodnje filma. Ponajprije u smislu obrazovanja u pogledu razumijevanja načina na koji se prava intelektualnog vlasništva mogu strateški koristiti radi pribavljanja financijskih sredstava i privlačenja najboljih autora. Jer rečena prava nisu neutralna i apstraktna, nego vrlo živa i strateški važna, a njihova odnosna vrijednost neprestano se preraspodjeljuje između njih samih. Da bi raspolagao načinima pristupanja pregovorima o licenciranju ili prijenosu prava kao takozvanoj protučinidbi za financiranje proizvodnje, producent mora imati jasnu sliku o tome kako različite skupine prava međusobno djeluju unutar kontinuuma iskorištavanja, također poznatoga kao vrijednosni lanac.
  
  Tri, dva, jedan – snimaj! sagledava mogućnosti i opcije trgovanja pravima u svakoj fazi stvaranja i distribucije, odnosno eksploatacije filma rasvjetljavajući prednosti i mane različitih vrsta dogovora. Posrijedi je složen i fleksibilan niz zavisnih postupaka prepun pogodbenih veznika ako, pri čemu nema jedinstvenog i najboljeg pravila. Između ostaloga i zbog toga što se, ponajprije zbog intenzivnog tehnologijskog razvoja, na audiovizualnom tržištu neprestano zbivaju promjene koje onemogućavaju ustanovljenje sigurnog i pouzdanog puta ili principa financiranja filma. No uz smjernice i upute koje nisu i ne mogu biti posve konkretne, knjižica predočava i tablice sa stvarnim brojkama, postocima, financijskim konstrukcijama i koprodukcijskim odgovornostima, među inima na primjeru u nas nepoznate egipatske hit-komedije Krupni grah iz Kine iz 2004. redatelja Sherifa Arafe u produkciji Mohammeda Ramzyja te dobitnika Zlatne palme, političko povijesne drame Vjetar koji povija ječam iz 2006. u režiji Britanca Kena Loacha, ostvarene u međunardnoj koprodukciji pet europskih zemalja.
  
  Premda se odnose isključivo na dugometražni igrani film, opisana načela i postupci vjerojatno su u nemaloj mjeri primjenjivi i na financiranje drugih vrsta i rodova, no nije nevažno primijetiti da Moullier i Holmes ponajprije govore o sredinama u kojima je za većinu producenata javno financiranje ograničena ili nepostojeća mogućnost, dok su mnogo izgledniji razvojni zajmovi iz privatnoga sektora. Po tome se Hrvatska zasad uvelike razlikuje od većine tržišta o kojima je riječ, jer u nas je država još uvijek najvažniji izvor financiranja filma.
  
  Određeni je nedostatak brošure Tri, dva, jedan – snimaj! i činjenica da je izvorno napisana i objavljena 2006., a u vremenu neprestanih promjena, o kojima se i u tekstu često govori, osam  godina počeka do hrvatskog prijevoda zacijelo joj je oduzelo dio aktualnosti. O tome bi vjerodostojnije mogli posvjedočiti hrvatski producenti, koje smo u tu svrhu i zamolili za komentar. Međutim, jedini je zaključak te kratke ankete da u mjesec dana po predstavljanju knjiga nije naišla na odjek u ovdašnjim producentskim krugovima, jer je dotad nije pročitao nijedan od desetak kontaktiranih članova Hrvatske udruge producenata te smo ostali lišeni mišljenja najupućenijih o relevantnosti izdanja, danas, u našim prilikama.
  
  Ostalim zainteresiranim filmoljupcima valjat će uložiti određeni čitateljski napor, jer nije riječ o populistički, nego o specijalizirano usmjerenom tekstu prepunom stručnih pravnih izraza koji nerijetko nalikuje kakvom poslovnom ugovoru. Prijevod je, nažalost, poprilično rogobatan, uz preučestalo preuzimanje hrvatskome nepripadajućih fraza i rečeničnih sintaksi engleskoga jezika. No čitatelj će steći uvid u zamršenost producentskog posla, ovdje predstavljenog više kao trgovačkog negoli kreativno umjetničkog, u skladu s iznesenom mišlju da je poslovna djelatnost proizvodnje filma postala važnijom od samog filma. Budući da producentsko zanimanje nije ocrtano u ružičastom svjetlu, nego kao iznimno naporno i zahtjevno, mala je vjerojatnost da će takav opis nekoga zagrijati da se u njemu poželi okušati. Knjigom su međutim provučene i mnoge zanimljivosti koje se odnose na širu kinematografsku sliku. Između ostalih, primjerice, ona o tome da se većina filmova u svijetu ne susreće s dostatnim uspjehom da bi pokrila pune troškove proizvodnje, a kamoli ostvarila profit, što svakako treba imati na umu kada se hrvatskom filmu upućuju kritike na temelju njegove neprofitabilnosti.
  
  Bez obzira na neke nedostatke, Tri, dva, jedan – snimaj! svakako valja pozdraviti kao pionirsku javnosti dostupnu knjigu, koja na hrvatskom jeziku tematizira posao filmskog producenta.  
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 5. svibnja 2014.

Piše:

Janko
Heidl