Iznevjeravanje općih mjesta

Gospodarica zla (Maleficent), red. Robert Stromberg

  • Gospodarica zla (Maleficent), red. Robert Stromberg

    Disney je u svojoj bogatoj, napose animiranoj tradiciji, već obradio veliku količinu klasičnih bajki jer su one svojim pričama i idejnim preokupacijama odlično odgovarale toj formi. Ta su djela, međutim, mahom slijedila i prenosila idejne matrice predložaka sa svim općim mjestima u rasponu od princa na bijelom konju koji spašava ženu u nevolji do ljubavi na prvi pogled, čime su podilazila održavanju patrijarhalnoga mita o pasivnoj i emocionalnoj ženi te snažnom muškarcu koji se brine za nju s očekivanim krajem koji se manifestira u združenom (bračnom) životu. Disney nikada nije bio sklon idejnim i svjetonazorskim eksperimentima i inovacijama jer je posrijedi kompanija koja je reputaciju izgradila na podilaženju konvencijama i svjetonazoru obiteljske publike. Sve što je za ovu ciljanu skupinu moglo biti odveć neprilično, kontroverzno i škakljivo te nije podilazilo ideologiji prosječne sveameričke obitelji redovito je zaobilaženo u širokom luku.
    Gospodarica zla (Maleficent), red. Robert Stromberg
    Malo koji je od velikih holivudskih studija tijekom svoga postojanja uspio zadržati toliku razinu dosljednosti da je s vremenom njegov kulturni konzervativizam postao ne samo metom kritike nego i svojevrsna podsmijeha. Kada je riječ o Disneyjevim filmovima, uvijek ste sigurni što će vas ondje dočekati. Još se uvijek pamti slučaj kada je David Lynch tijekom 1999. godine za ABC snimio pilot film za televizijsku seriju iz kojega će nešto kasnije proizaći njegovo odlično kino ostvarenje Mulholland Drive (2001). Redateljeva je namjera bila snimiti seriju u stilu Twin Peaksa, a kako je prva demaskirala američki provincijski život, druga je trebala isto učiniti s Hollywoodom. Kaže priča da su visokorangirani ljudi iz televizijske kompanije ABC, koja je tada bila u vlasništvu Disneyja, nakon gledanja pilota bili toliko šokirani Lynchevim ostvarenjem da su mu otkazali dalju suradnju.

    Vremena se i kulturne klime mijenjaju, pa ni ustrajni koncerni poput Disneyja ne mogu ostati imuni na takve preturbacije te se katkada moraju odvažiti na poigravanje. Današnjoj djeci priče o idealnim ljubavima s čednim i pasivnim djevojkama te prinčevima na bijelom konjima, koji ih trebaju spasiti da bi na vijeke vjekova živjeli sretno i zajedno s mnoštvom djece, vjerojatno više ne znače mnogo jer su svojom statičnošću u izravnom proturječju s dinamizmom kulture u kojoj živimo. S druge strane, posrijedi je i spretna komercijalna strategija jer rekonceptualizacijom postojećih i istrošenih narativa mogu se gledateljima ponuditi nova čitanja postojećih priča koja bi više bila u dosluhu s vremenom u kojem žive.
    Gospodarica zla (Maleficent), red. Robert Stromberg
    Gospodarica zla film je koji nastoji ujediniti navedene dvije strategije. Posrijedi je rekonceptualizacija poznate priče o Trnoružici, odnosno Uspavanoj ljepotici. Originalna bajka temeljena je na opreci dobra i zla, s očekivanom pobjedom dobra i sretnim završetkom. Stara ohola vila bila je povrijeđena jer nije bila pozvana na krštenje kćeri kralja i kraljice, pa ju je proklela da će se na šesnaesti rođendan ubosti na vreteno i zaspati dubokim snom sve dok ne dođe mladić koji će se istinski zaljubiti u nju te je svojim poljupcem probuditi. U filmu Petera Stromberga inicijalna je priča preoblikovana. Vila nije stara i zla, a njezina kletva nije posljedica oholosti nego iznevjerene ljubavi. Djelo postavlja opreku između idealizirana vilinskoga svijeta, koji živi u dosluhu s prirodom te teži očuvanju temeljnih humanih vrednota, i ljudske civilizacije, koja je temeljena na pohlepi i uništavanju.

    Stefan (Sharlto Copley) lišava Maleficent (Angelina Jolie) krila kako bi stekao slavu i čast te time u nasljedstvo dobio tron. Već tim rješenjem razbija se oštra rodna polarizacija. Vila iskazuje težnju prema povezivanju suprotstavljenih društvenih agensa i njezin je svjetonazor temeljen na gotovo utopijskoj viziji kulture sazdane na ljubavi i brizi te suglasju s prirodom, no zbog emocionalne izdaje postaje ogorčena. Kralj je negativac te se kažnjava njegovo pohlepno i iskvareno ponašanje temeljeno na maskulinoj težnji za dominacijom i kontrolom. Dalje neću otkrivati radnju, no scenaristica Linda Woolverton, koja je pisala najpoznatije Disneyjeve animirane filmove devedesetih godina prošloga stoljeća, poput Ljepotice i zvijeri (1991) i Kralja lavova (1994), pokušala je preoblikovati najučestalije stereotipe bajki te im pridodati novo značenje. Stoga priča filma djeluje svježe te počiva na iznevjeravanju općih mjesta za koje gledatelj inače očekuje da će se ostvariti.
    Gospodarica zla (Maleficent), red. Robert Stromberg
    U cijelom projektu jedino je sporno mjesto redatelj Peter Stromberg, koji je u svijetu visokobudžetnog filma ostao zapamćen kao majstor specijalnih efekta, a ovo mu je redateljski prvijenac. Iako poslovično projektastom Disneyju odabir iskusnoga i maštovitoga redatelja nije uvijek bio na prvome mjestu, Gospodarica zla ostavlja dojam da bi cjelina bila mnogo upečatljivija da su producenti odlučili biti manje uštogljeni te angažirali spretnijeg autora. Iako je Woolverton pazila da scenarij začini dostatnom dozom akcije, humora i patosa, a da ne prijeđe granicu dobroga ukusa, čime bi cjelina postala bljutava, Stromberg je dio čarolije putem izgubio, nastojeći što raskošnije inscenirati njezine fantazije. Gospodarica zla na trenutke izgleda odveć animirano za vlastito dobro. Primjerice, uvodni segment filma, koji se odvija u vilinskom svijetu više nalikuje na Pixarove animirane filmove nego na igrani film. Animacija i specijalni efekti odveć napadno dominiraju nad cjelinom, do te mjere da ostaje dojam kako producenti i redatelj nisu dovoljno vjerovali u samu priču, nego su im bile potrebne atrakcije nalik na one iz zabavnih parkova da cijelu situaciju učine dodatno primamljivom publici, čime se donekle umanjio sam potencijal priče. Strombergu više leže specijalni efekti nego stvaranje zanimljivih i razrađenih odnosa među likovima, pa je vjerovao da će karizma Angeline Jolie nadomjestiti ono za što on nije imao osjećaja.

    Maleficent (Angelina Jolie), najmoćnija od svih vila, putem odnosa s kraljevom kćeri Aurorom (Elle Fanning), koju je proklela, otkriva pravo značenje ljubavi. Možda krajnje sažeto prepričana osnovna ideja filma ne djeluje osobito zanimljivo, no ona je odmjereno razvijena tako da se može tumačiti kroz dvojaku prizmu. Maleficent ne može ostati imuna na nevinost i dobrotu drugoga bića koje je podsjeća na nju kakva je nekada bila dok nije iskusila opakosti ljudskoga roda te njezin odnos prema Aurori svakako uključuje razvoj majčinskih osjećaja. Na toj je liniji djelo u potpunosti u kanonu diznijevskih standardnih ideologema. Međutim, istodobno Gospodarica zla može fukcionirati i kao priča o ženskom otporu kroz solidarnost i žrtvovanje za drugoga naspram sebičnoga i iskorištavalačkoga maskulinoga pristupa svijetu.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 16. lipnja 2014.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji