Tri (ne)obične djevojke

Punčke, red. Filip Meštrović, Marinko Marinkić

• 
  
  U žiži kreativnosti i opće važnosti hrvatske/jugoslavenske pop-rock-scene, u doba ovdašnjeg novog vala, mnoge najpopularnije grupe (Prljavo kazalište, Azra, Haustor, Film, Pankrti, Lačni Franz, Idoli, Električni orgazam...) u tri su, četiri, pet godina objavili tri, četiri, pet (često antologijskih) albuma i strelovito opisali luk od anonimnih novih nada preko državnih zvijezda do razlaza ili kreativnog pada i ulaska u srednju struju pop-kulture. „Tada se sve događalo brzo, ali imali smo puno vremena.“ – rekao je o tom fenomenu jedan od novovalnih prvoboraca, Mladen Juričić alias Max Wilson, gitarist grupe Film, potom Vještica, Žana i Mazguna i drugih, danas Ljetnog kina. U aktualnoj pak groznici užurbane svakodnevice i neprestane vremenske stiske, na diskografskom pop-rock polju sve se odvija puno sporije. Mlade nade u tom statusu provode puste godine, uz tek sporadično zanimanje diskografa i utjecanje metodi snađi se, sam svoj majstore objavljivanja snimki u virtualno-digitalnom obliku, a što ne izaziva osobit odjek. U nas pop-rock više nije ni komercijalno ni društveno zanimljiv kao što je bio u svom zlatnom razdoblju, koje je trajalo otprilike od 1975. do 1985.
  
  Među današnjim nadama za koje još ima nade vinkovački je indie-alter-post rock sastav Punčke, koji čine tri djevojke rođene 1991. Osnovane 2007., ujesen 2013., dakle nakon punih pet-šest godina postojanja (kao što već rekosmo, vremenskog razdoblja u kojem su se novovalci stigli rasplamsati, eksplodirati i utrnuti, ostavivši trajni trag) u digitalnom samizdat izdanju objavile su album prvijenac Sunčano s povremenom naoblakom.
  
  A nešto prije spomenutog audio prvijenca, o Punčkama je snimljen kratki dokumentarni film, sada objavljen i na DVD-u. Izrađen u okrilju Multimedijalnog centra Studio kreativnih ideja Gunja, koji djeluje u okviru Osnovne škole Antun i Stjepan Radić u Gunji – redatelji su mu stariji tinejdžeri – obilježen je šarmantnim štihom amaterizma, posve primjerenim duhu kojim zrače njegove protagonistice. Ne u smislu pristupa glazbi, umjetnosti kojom se bave, nego u smislu nepretenciozna, dražesno nemistifikatorska pristupa gradnji priče oko sebe i iskrenog otkrivanja svojih malih strahova, nedoumica i sudara stvarnosti s očekivanjima prigodom koraka na sceni koja za njih još uvijek nosi mnoga iznenađenja.
  
  U Punčkama, tri se punčke predstavljaju kao obične djevojke čija je prva ambicija kvalitetno stvarati glazbu koju vole, u ugodnom okruženju prijateljstva i razumijevanja, a hoće li ih tko proglasiti prvim ženskim rock bendom iz Vinkovaca, predstavnicima novog ženskog glazbenog vala u Hrvatskoj, ovjesiti im perjanicu feminizma ili borbe za ravnopravnost spolova, prilično im je svejedno. Djevojke su snimljene mahom u matičnim Vinkovcima, na probi, na ulici, u kućnoj atmosferi te u nekoliko koncertnih prilika, a poneko mišljenje o njima daju i nešto poznatije osobe upoznate s njihovim radom, poput primjerice pionira punka u Vinkovcima, Vladimira Solda, ili osnivača i spiritus movens vinkovačkog DORF-a, Festivala dokumentarnog rock filma, Tonija Šarića.
  
  Ne puno više od portretne crtice razmjerno mladog sastava koji je pobudio određeno zanimanje javnosti, film Punčke u izvedbenom smislu prikladno korespondira sa statusom i vibracijom portretiranih i predstavlja dokument koji će s vremenom zacijelo postati vrijedna referentna točka u osvrtima na hrvatsku glazbenu scenu današnjice.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 15. svibnja 2014.

Piše:

Janko
Heidl