Posljednje, treće poglavlje i finale trilogije scenarista i redatelja Cédrica Klapischa koja proučava skupinu mladih ljudi pri odrastanju, prelasku iz mladenaštva u zrelu dob, pri čemu ih je Španjolski apartman (L'Auberge Espagnole, 2002) pratio u dvadesetima kao studente, a Ruske lutkice (Les poupées russes, 2005) istu skupinu u tridesetima kad se zapošljavaju i stvaraju čvršće ljubavne odnose. Kineska slagalica prezentira njihovu prekretničku srednju dob u kojoj finaliziraju i preispituju mnoge dotadašnje životne odluke. I ima tu i lako se može iščitati truffautovska alter-ego urbana potraga za identiteom kao i allenovsko verbalno intelektualiziranje (mahom u scenama u kojima junak prima savjete od Hegela i Schopenhauera), no poglavito svojim preispitivanjima ljubavi i ljubavnih odnosa podsjeća na još jednu, iako razrađeniju i bremenitiju trilogiju koja se bavila različitima fazama jedne veze (Prije svitanja, Prije sumraka, Prije ponoći) redateljeva suvremenika Richarda Linklatera.
Lagana i pitka analiza raznih životnih faza junaka i njegovih prijatelj(ic)a, s mnogim implementiranim efektima u prezentaciji – poput multiple skokovite paralelne montaže, split-screena, komunikacije likova preko videoekrana, zabavnih referenci iz povijesti (u jednom trenutku i sam junak postaje renesansni prezenter Francuske) ili neočekivanog poliglotskog fluentnog govora na kineskom, Kineska slagalica govori o modernom urbanom načinu života, zadržavajući šarmantnu i krepku galopirajuću energiju prethodnih uprizorenja no napuštajući negdašnji mladenački bunt odnosno dozirajući zreliju perspektivu i prioritete likova. No ono što je u bazi i srži ovoga djela njegovo je zdravo prihvaćanje i sustavno promicanje različitosti i pluraliteta, uvažavanje i zanimanje za druge kulture, narode i rase; svojevsna utopijska EU-harmonija čiji je europski mikrokozmos iz Španjolskog apartmana ekspandirao na globalnu razinu, idealno birajući evokativni New York kao mjesto radnje, no nikad iz vida ne gubeći vrlo francuski, pomalo boemski pogled na svijet.
Pritom protagonisti, rješavajući najzamršeniju slagalicu ikad – onu samoga života (preciznije romantičnih odnosa, pomalo bazno neuvjerljivo, gotovo rokokoovski konstruiranih), i ostvaruju vlastiti američki san, jednostavno učeći relaksirati se i bez otpora prepustiti struji. Opetovano pritom svoje role reprizira kompletan ansambl iz dvaju prethodnih nastavaka (Romain Duris, Audrey Tautou, Kelly Reilly, Cécile de France), njihovi likovi rastu i mijenjaju se, životni kaleidoskop postaje im drugačiji, prioriteti također. I iako Klapischeva franšiza kao takva možda i jest ultra-light proizvod za srednju višu klasu, posve je prihvatljivo realizirana i finalizirana, kako za fanove trilogije, tako i one koji Kinesku slagailcu gledaju kao samostalan produkt neovisan o prethodnicima.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 18. svibnja 2014.
