Velikan svjetske kinematografije Bernardo Bertolucci, autor klasičnih filmova kao što su Konformist (Il conformista, 1970), Posljednji tango u Parizu (Ultimo tango a Parigi, 1972) i Posljednji kineski car (The Last Emperor, 1987) deset godina nije snimio film, te su Ja i ti (Io e te) gledatelji, kritičari i ljubitelji njegova rada očekivali s velikim nestrpljenjem. Premijeru filma pratile su kritičarske sumnje i pitanja je li redatelj takva opusa i značaja sposoban ponuditi nešto nova, svježeg i vrijednog povratka na redateljski stolac. Na sreću svih koji vole Bertoluccijeve filmove, Ja i ti je kompaktno i zanimljivo djelo autora koji i u poznim godinama pronalazi način da razradi neke od omiljenih motiva i nadogradi bogati stvaralački opus. S obzirom da je Bertolucci, najpoznatiji po svojim epskim, monumentalnim djelima, danas prikovan za invalidska kolica ne začuđuje činjenica što je Ja i ti komorno djelo, čija je radnja gotovo u potpunosti smještena u jedan podrum i koncentrirana samo na dva lika, dvoje mladih Talijana, Lorenza (Jacopo Olmo Antinori) i Olivie (Tea Falco).
Četrnaestogodišnji Lorenzo, koji inače posjećuje psihijatra i suočava se sa pubertetom i odrastanjem, kaže majci Arianni (Sonia Bergamasco) kako želi otputovati na školski skijaški izlet a zapravo se, opskrbljen namirnicama, laptopom i farmom mrava, skriva u podrum vlastite kuće, namjeravajući tamo provesti ugodnih tjedan dana bez zabrinute i zaštitnički raspoložene majke. Situacija se komplicira dolaskom Lorenzove starije polusestre po ocu Olivie, mlade narkomanke koja se odlučila očistiti od droge i za to odabrala podrum u kojem se Lorenzo sakrio. Odnos između Lorenza i Olivie čini okosnicu filma.Bertolucci je čak namjeravao snimiti ovaj komorni film u 3D tehnologiji ali je shvatio kako je oprema prezahtjevna za snimanje u tako malom prostoru te kako onemogućuje njegove osnovne stvaralačke namjere-improvizaciju i brzinu snimanja.
Ja i ti adaptacija su romana talijanskog pisca Nicolóa Ammanitija, priča o problematičnom četrnaestogodišnjaku Lorenzu koji se, umjesto da provede tjedan iz snova sam u podrumu, suočava sa dvadesetogodišnjom Oliviom, ovisnicom o heroinu, mladom femme fatale, koju Bertolucci u intervjuima naziva „malom Marlene Dietrich sa Sicilije“. Njihov susret i zajednički tjedan, praćen muzikom Davida Bowiea te grupa Muse i The Cure, Bertolucci majstorski pretvara u intimnu priču o nevinosti, mladenačkoj dezorijentiranosti i napetošću ispunjenim prepoznavanjem. Prostorno i vremenski ograničujući radnju, redatelj pretvara podrum u mjesto katarze, ljubavi i straha. Olivia fascinira i plaši Lorenza svojom ovisnošću, umjetničkim aspiracijama i mračnim, usputnim primjedama o njihovom zajedničkom ocu.
Filmom Ja i ti Bertolucci se vraća intenzitetu intime kojim pršte neka od njegovih najboljih djela no odustaje od elaboriranih vizualnih efekata. Gledatelj je zatvoren u podrum gdje se odigrava radnja i osuđen na međuigru dvoje mladih glumaca. Iako je Lorenzo na početku zaprepašten dolaskom starije polusestre koju nije vidio godinama, njezinom ovisnošću, simptomima skidanja s droge (povraćanjem, mučninom i znojenjem(, gledatelj može naslutiti kako se mladić u nju polako platonski zaljubljuje. U Lorenzu se, gotovo bešavno, miješaju ljubav prema polusestri i tinejdžerska zaljubljenost.
Snaga filma krije se podjednako i u onome što se događa ali i u onome što se ne događa, i u izgovorenim riječima i u tišini. Oboje mladih likova prikazani su gotovo naturalistički, grubo i bez stilizacije pa ipak i jedno i drugo kanaliziraju ljepotu mladosti, naivnosti i nevinosti. Olivia je rijetki primjer trodimenzionalnog prikaza narkomanije, djevojka satkana od tajni, straha i duboke tuge. Lorezno kroz tjedan proveden sa Olivijom sazrijeva i otkriva nove stvari o sebi i svojoj obitelji, prisiljen igrati ulogu odrasle i odgovorne osobe u pokušaju da pomogne svojoj polusestri u agoniji koju proživljava. Mračan podrum postaje odraz Olivijine muke i Lorenzove samoće, odraz svega neizrečenog i odsutnog u odnosu polubrata i polusestre.
Sjajno odglumljen i prekrasno snimljen, Ja i ti pokazuje majstorstvo snimanja filma na maloj, intimnoj skali. Scenografija i fotografija filma gledatelju pružaju uvid u prostor gdje se spajaju svjetlo i tama. Sve je u ovom filmu temeljito i detaljno pripremljeno, iako je krajnji dojam kako se radi o djelu snimljenom lakoćom i sigurnošću velikog znalca, prožetom slobodom improvizacije i vizualne invencije kojom Bertolucci znalački koristi svjetlost i refleksije što kriju informacije koje tek nakon odgledanog filma udaraju gledatelja punom snagom. I Lorenza i Oliviju zajednički proveden tjedan nepovratno mijenja. Olivia je prošla agoniju detoksikacije, dok distancirani i naizgled indiferentni Lorenzo izranja iz podruma obogaćen važnim životnim iskustvom, svjestan kako ništa u životu nije jednostavno i normalno i kako ništa takvo ni ne treba biti. Ja i ti Bernardo Bertolucci je s Ja i ti pokazao kako i iz invalidskih kolica veliki redatelji nastavljaju stvarati uzbudljiva umjetnička djela i šire svijet koji su snimajući čitav život gradili.
© Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 6. studenoga 2013.