Situacija u početku nije izgledala osobito obećavajuće: Ron Howard i Formula 1 u kombinaciji pobuđuju blagu skepsu. Rekonstrukcija natjerivanje Jamesa Hunta i Nikija Laude po svjetskim trkalištima mogla je ljubiteljima filmske akcije biti prijemčiva, ali se taj autor nikada nije isticao kao filmaš kojem akcijski prizori dobro leže. Prisutnost spomenutoga redatelja pobuđuje i bojazan od pretjerana patosa te emocionalne liposukcije gledatelja. Kada se sve zbroji i oduzme, film ima svojih dobrih strana kao i onih manje uspjelih, a u konačnici posrijedi je tipično Howardovo ostvarenje. Ovo nije prvi put da se dotiče filmskih biografija i istinitih događaja (Apollo 13, Genijalni um, Frost / Nixon) pa tako i onih sportskih (Cinderella Man). Howard je razmatrao ili mitske teme novije američke povijesti ili iznimne likova od kojih njegovi gledatelji uvijek mogu ponešto naučiti. U navedenim ostvarenjima redovito je nastojao pobuditi osjećaj optimizma u recipijenata, vrlo perfidno fikcionalizirajući faktografski materijal. Nikada mu pretjerano nije bilo stalo do vjerne rekonstrukcije događaja ili biografije, nego je birao one segmente priče koji su najbolje odgovarali njegovim srednjestrujaškim interesima prema kojima je publiku nastojao zabaviti, ali i implicitno poučiti, bez obzira upada li time u blagu povijesnu krivotvorinu. Utrka života stoga funkcionira kao lako gledljiva filmska zabava, koja ne nastoji zatupiti gledatelje, ali u završnici izravno postavlja poantu kroz Laudin odabir prioriteta u životu (ljubav) te sumiranje odnosa dvaju muškaraca.
Ne bih rekao da je Utrka života, redateljski gledano, osobito inovativan film. Howardova sklonost pedantno posloženoj, preglednoj linearno-kronološkoj naraciji bez sižejnih poigravanja i ovdje je uočljiva. Sporadično se javljaju analepse ne bi li gledateljima objasnile pozadine likova te produbile njihovu motivacijsku bazu. Kako bi dodatno naglasio kompetetivnosti na sportskom polju, James Hunt i Niki Lauda postaju fokalne točke pa se reakcije obaju likova prate kroz njihovo suprostavljanje, a s vremena na vrijeme iznesene su i u voice overu. Time se nastoji sportsku borbu secirati na psihološkom planu pa je Howardova namjera bila stvoriti i studije oprečnih karaktera – jednog uštogljenog, trezvena i radišna (Lauda), a drugoga karnevalesknoga, zabavljačkoga i pomalo egocentričnoga (Hunt). Iako su glavni protagonisti zaogrnuti velom ambivalencije jer imaju svojih odbojnih strana, u svakom od njih je nastojao podcrtati i pozitivne elemente te činjenicu da unatoč svim razlikama nisu toliko različiti – ono što iz drži na životu upravo je suočavanje sa smrću. U tome je imao dobru pomoć vrlo solidnih Daniela Brühla (Zbogom, Lenjine, Krvava grofica), koji je uz svu rezerviranost svog lika uspio poprilično uvjerljivo prikazati njegovu emocionalniju stranu bez da upadne u glumački manirizam (bojazan koja je uslijedila nakon ogledavanja trailera), te razigranoga Chrisa Hemswortha (Thor, Osvetnici).
Druga je strana priče što se konflikt dvojice protagonista naivno uzdiže do mitskih proporcija u kojima se u suodnos postavljaju dva oprečna muška svjetonazora pa je Utrka života sagledana kao isključivo muška igra. Vrlo tradicionalno, kao podnaracije umeću se njihovi ljubavni odnosi koji su različitih senzibiliteta i uspjeha. Trezveni Lauda ostvaruje ljubavnu sreću i puninu s Marlene (Alexandra Maria Lara), iako je njihov brak u stvarnom životu ipak doživio kraj početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. Nezreli i pustopašni Hunt doživljava bračnu kataklizmu s manekenkom Suzy Miller (Olivia Wilde) jer njihov brak nije bio rezultat iskrenih osjećana nego pukoga hira, kao i sve u njegovu životu. Iza svakoga muškarca u filmu stoji žena, međutim, one kao likovi nisu dovoljno isprofilirane, nego su svedene na lijepe ljubavne objekte koji vrlo romantičarski produbljuju ideju sportske i psihološke bitke među muškarcima.
Sekvence utrka izmjenjuju se s prikazom intimnih proživljavanja protagonista. Iako su ishodi prvih predvidljivi, bilo bi nepošteno reći da ih Howard nije uspio dobro i sporadično uzbudljivo inscenirati podcrtavši natjecateljski rast napetosti. Vrlo karakteristično za redatelja, ponovno je dosta pažnje posvećeno nastojanju da se za svakoga gledatelja nađe ponešto. Stoga je uočljivo ispreplitanje humornih i emocionalnih segmenata u priči. Emocionalni dijelovi mahom su vezani uz odnose protagonista i njihovih odabranica te Huntovo i Laudino proživljavanje vlastitih nedoumica i osobnih problema. Humornost mahom počiva na pojedinim karakternim crtama likova i njihovim reakcijama.
Mitski okršaj Laude i Hunta dodatno je naglašen autorovim igranjem na nostalgičnu crtu. Sedamdesete godine prošloga stoljeća pedantno su rekonstruirane u rasponu od scenografije do kostimografije i fotografije. Gotovo da su prikazane kao veliko razdoblje u kojem su živjele ličnosti veće od života i koje je u nepovrat prošlo s nastupom ciničnoga postmodernizma.
Utrka života djelo je koje neće ostati upamćeno po inovativnosti jer Ron Howard redatelj je od kojega to više niti ne možemo očekivati. Iz navedenoga evidentno je da slijedi utabanu formulu lako zamjetljivu u njegovoj filmografiji. No, unatoč tome, kao i mistifikaciji protagonista te njihova okršaja, posrijedi je ostvarenje koje sasvim solidno funkcionira kao dva sata nepretenciozne zabave.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 23. listopada 2013.
