Nakon komercijalno neuspješnog i umjetnički slabog filma Noći boje borovnice (My Blueberry Nights, 2007), jedan od najvećih majstora suvremene svjestke kinematografije – po britanskom časopisu Sight&Sound treći najvažniji filmski autor današnjice – kineski redatelj Wong Kar-wai vraća se u kina diljem svijeta novim ostvarenjem – The Grandmaster. Radi se o hipnotički intenzivnom i snovima nadahnutom imaginariju autorskog svijeta koji u svojim djelima stvara Wong Kar-wai. The Grandmaster formalno pripada žanru hongkoškog kung-fu filma ali je suptilno ujedinjen s biografskom pričom legendarnog majstora i učitelja borilačkih vještina Ip Mana (Tony Leung Chiu Wai ). No, Wong Kar-wai, redatelj filmova koji vrište potisnutom čežnjom, melankolijom i tragičnim osjećanjem života, i kada se naizgled nalazi na tematski stranom teritoriju, uspijeva u onome u čemu uspijevaju samo veliki – u žanrovski ograničenom formatu borilačkog i biografskog filma slijediti svoju autorsku viziju i stvoriti film u kojem stil nije reduciran na površinu nego je idealan izraz sadržaja.
Film se bavi životom jednog od najvećih majstora kung-fua, Ip Manom, čovjekom čiji život, u ovom filmu, simbolički odražava kinesku povijest prve polovine 20. stoljeća. Umjesto jednostavnog biografskog prikaza života tog izvanrednog čovjeka, Wong Kar-wai uvlači gledatelja u svoj prepoznatljiv, bojama saturirani svijet, istražujući teme ljubavi i lojalnosti, čežnje i osvete, vremena i prostora. Dok se u prijašnjim filmovima vihor povijesti nalazio u pozadini, u The Grandmasteru povijest kineskog društva isprepletena je sa životom i odnosima glavnih likova. I bez obzira što su zahtjevi žanra ne samo zadovoljeni, nego u nekoliko antologijskih sekvenci i nadmašeni, redateljev primarni interes nalazi se u filozofskim temeljima skrivenim iza borilačke funkcionalnosti kung-fua. The Grandmaster ostaje ukorijenjen u prikazu jednog života ali je istovremeno poetičan, metaforički prikaz kineske povijesti, podjele na sjever i jug, japanske okupacije i nadolazeće revolucije.
Fotografija Phillippea Le Sourda, način montaže, dramaturška struktura filma – sve to odaje Wong Kar-waijev autorski pečat. Redatelj u filmu koristi međunaslove, uz pomoć kojih razjašnjava kronološki aspekt Ip Manova života i vremenski, povijesni kontekst sekvenci koje su im prethodile ili koje slijede. Ip Man je kultna figura kineske povijesti, posebno povijesti borilačkih vještina, ali ovaj film nije biografske prirode nego predstavlja kontinuitet slika ispunjenih značenjem, slika koje odražavaju emocije i zadiru ispod suhe, činovničke istine. Film o velikom učitelju metafora je kineske povijesti, simbolikom ispunjena priča o razjedinjenosti zemlje i brutalnosti japanske okupacije. Tenzija koja održava ravnotežu filma, tenzija je između lojalnosti žanrovskim konvencijama i historijskoj ambiciji – pokušaja da se kroz život jednog čovjeka, na metaforičkoj razini, prikaže i prokaže povijest Kine u prvoj polovini 20.stoljeća. Ip Mana maestralno igra Wongov stari suradnik, Tony Leung Chiu Wai, dok njegovu suparnicu i ženu za kojom čezne, Gong Er, blistavo utjelovljuje Ziyi Zhang.
Film je podijeljen na sedam zadivljujuće koreografiranih, transcendentalno režiranih akcijskih sekvenci koje služe kao točke razgraničenja kronološki nesigurne dramaturške konstrukcije. Kadrovi borbi i fizička energija filozofskih ideja u The Grandmasteru podsjećaju na muzičke brojeve američkog mjuzikla, filmove poput Pjevajmo na kiši (Singin' in the Rain, 1952) Stanleyja Donena i Richarda Kellya, Priča sa zapadne strane (West Side Story, 1961) Roberta Wisea ili Cabaret (1972) Boba Fossea. Jedina je razlika što u Wong Kar-waijevu filmu nema pjesama koje razobličavaju psihološko stanje lika ili povijesni kontekst. Sekvence The Grandmastera nijeme su, sastavljene od fizičke interakcije (nezaboravan je kadar kada se usred borbe na uskom stepeništu Ip Man i Gong Er izokrenuti u prostoru nađu licem u lice) kroz čiju manifestaciju, redateljskom imaginacijom razumijemo motivaciju i emocije likova, povijesni kontekst i atmosferu. Svaka od tih sekvenci u sebi sadrži emotivnu, psihološku esenciju odnosa između glavnih likova. Kroz kinetički preciznu koreografiju tijela u prostoru i vremenusvaka predstavlja metaforu jednog dijela Ip Manova života.
Wong Kar-wai je filmom The Grandmaster, svojim komercijalno najuspješnijim ostvarenjem, oslikao poetičan, emocionalan, nejasan san o životu čovjeka koji je nešto kasnije poučavao Bruce Leea. I učinio je to na svoj način.
© Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 12. listopada 2013.