Ljubav i rat

2. Dani europskog filma, Zagreb, Rijeka, Pula, Dubrovnik, Novska, Split, 3. – 11. svibnja 2013.: Najljepša je zemlja moja (Die Brücke am Ibar), red. Michaela Kezele

  • Najljepša je zemlja moja (Die Brücke am Ibar), red. Michaela Kezele

    Ratovi vođeni na Balkanu devedesetih polučili su razmjerno velik broj filmova. Bilo je tu lokalne propagande sa svih zaraćenih strana, holivudskih pokušaja da bezuspješno uhvati nijanse balkanske krčme kad se u njoj upali mrak te nekoliko ozbiljnih i kvalitetnih filmova (Grbavica, Crnci, Obični ljudi, Ničija zemlja).  Film kojim su otvoreni drugi Dani europskog filma, Najljepša je zemlja moja redateljice i scenaristice Michaele Kezele bavi se sličnom tematikom kao i Zemlja krvi i meda, debitantski film Angeline Jolie. Tema koja je privukla obje redateljice ljubav je između muškarca i žene, pripadnika zaraćenih naroda, šekspirijanska tema balkanskih Romea i Julije. I dok je Jolie snimila film o ratu u Bosni i Hercegovini iz daleke holivudske perspektive, Michaela Kezele je, iako rođena u Münchenu 1975. godine, formativne godine proživjela u Dubrovniku, vrativši se u Njemačku kada je u Hrvatskoj počeo rat. U Njemačkoj je diplomirala glumu a zatim upisala režiju na minhenskoj akademiji.
    Najljepša je zemlja moja (Die Brücke am Ibar), red. Michaela Kezele
    Najljepša je zemlja moja njezin je prvi dugometražni igrani film. Radi se o kompetentno režiranom filmu čija je tema i mjesto gdje se odigrava redateljici bliska iako tematski ne donosi ništa novo u filmografiju proizašlu iz nedavnih ratova na Balkanu. No ono što ovaj film čini različitim redateljičin je pristup, distanca i gotovo dječje naivna objektivnost koji otvaraju sasvim novu perspektivu i viziju tog svijeta, sasvim različitu od stereotipne holivudske eksploatacije tragičnih ratova vođenih u bivšoj Jugoslaviji (Iza neprijateljskih linija (Behind Enemy Lines) Johna Moorea s Owenom Wilsonom u ulozi američkog junaka ili Lov u Bosni (Hunting Party, 2007) Richarda Sheparda s Richardom Gereom u glavnoj roli i Ljubomirom Kerekešom u ulozi glavnog negativca).
    Najljepša je zemlja moja (Die Brücke am Ibar), red. Michaela Kezele
    Najljepša je zemlja moja film je koji kroz prizmu rata na Kosovu 1999. godine pokušava oslikati život glavne junakinje Danice, srpske udovice čiji je muž poginuo u tom ratu. Zrinka Cvitešić Danicu igra dostojanstveno, hrabro, suptilno i nježno noseći emocionalnu os filma duboko u sebi. Njezin partner Mišel Matičević u ulozi Ramiza, ranjenog Albanca kojeg Danica skriva u kući pred srpskim vlastima, svojom krhkom i fragilnom izvedbom idealno korespondira sa elementarnom snagom Zrinke Cvitešić. Rat je pozadina, kontekst ovog filma, i rijetko se pojavljuje u prvom planu no njegova pervazivna rušilačka snaga manifestira se ne samo u psihologiji likova i njihovim međusobnim odnosima nego i kao konkretna pojava u vidu djece koja oboljevaju od radijacijske bolesti zbog osiromašena urana iz američkih bombi.

    Michaela Kezele suptilno pokazuje malu društvenu zajednicu kosovskih Srba i psihozu, šovinizam i mržnju koja u njoj vlada. No sve je to pozadina ispred koje se odigrava ljubavna priča između Srpkinje Danice i Albanca Ramiza. Kezele strpljivo, minuciozno gradi odnos između dvoje osamljenih ljudi čiji narodi ratuju dok se njihova srca polako pune ljubavlju. Danica ima dva sina, malog Danila i starijeg Vladu, kroz čije avanture i pubertetske preokupacije otkrivamo svijet u kojem se rađa ova tragična ljubav.
    Najljepša je zemlja moja (Die Brücke am Ibar), red. Michaela Kezele
    Ono što je važno i vrijedno u ovom filmu jest redateljičin prikaz ljubavi između Danice i Ramiza. Oni nisu predstavljeni kao simbol naroda kojima pripadaju nego upravo suprotno – Danica i Ramiz osobe su koje nadilaze nacionalno, masovno i vjersko. Oni nadilaze sve što razdvaja narode i uzrokuje ratove. Oni se vole. Kezele njihov odnos ne prikazuje kao odnos Albanca i Srpkinje nego kao odnos između ljudskih bića. Njihovo etničko porijeklo u sukobu je sa njihovim individualnim sudbinama, a redateljica razotkriva kako međuljudske odnose, u njihovoj srži, u najdubljoj intimi, ne diktira nacija i etnicitet nego neuhvatljivi misterij ljubavi. Ljubavi između muškarca i žene, ljubavi između majki i djece, ljubavi koja ne razlikuje nas i njih.
    Najljepša je zemlja moja
    , snimljen u njemačko-hrvatsko-srpskoj koprodukciji (hrvatski koproducent je Damir Terešak), film je spora ritma tokom kojeg se akumuliraju mnogostruki motivi i dramaturški rukavci kulminirajući u raspletu što pokazuje proizvoljnu narav života i smrti čija aleatorna kombinatorika vlada u ratu. Njegova najveća vrijednost proizlazi iz nepretenciozna, gotovo naivna pokušaja da se ljubav među ljudima suprotstavi mržnji među narodima. Michaela Kezele darovita je redateljica čiji debitantski film odlikuje strpljivo i precizno stvaranje atmosfere i sjajan rad s glumcima. Ljubitelji filma sa zanimanjem mogu iščekivati njen slijedeći film.

    © Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 9. svibnja 2013.

Piše:

Nikola
Strašek

kritike i eseji