Vješto skrojeno

Nuspojave (Side Effects), red. Steven Soderbergh

  • Nuspojave (Side Effects), red. Steven Soderbergh

    Teško je ne primijetiti kako je Channing Tatum postao Stevenu Soderberghu novi fetiš glumac (Izdaja, Čarobni Mike) pa ga nastoji pokazati u svakom narednom filmu. U Nuspojavama autor je donekle iznenadio jer Tatum nestaje već nakon tridesetak minuta, a njegov će svršetak uvjetovati da se film, koji inače započinje u dramskom modusu, prometne u triler složene priče, koja će biti isprepletena oko jedne zavjere. Ne treba biti zloban, ali čini se kako se redatelj dobrano namučio i umorio pokušavajući pažljivim kadriranjem, što je više moguće, sakriti facijalnu neekspresivnost glumca, čijega se drvenoga držanja ne bi postidio ni Rock Hudson.

    Nakon što se Martin Taylor (Tatum) na vrlo nasilan način preselio u vječnost, Soderbergh je mogao odahnuti te se prepustiti dinamičnom insceniranju svoga trilerskoga zapleta, a da se pretjerano ne brine o glumačkim sposobnostima svoje postave. Doduše, jeziva Catherine Zeta-Jones u ulozi fatalne psihijatrice Victorije Siebert djeluje kao da je ispala iz nekoga horora sumnjive produkcije, u kojem su pacijenti i njihovi psihijatri opasno zamijenili uloge pa nepotrebno pridodaje filmu kičasti štih. Jude Law i Rooney Mara sasvim solidno funkcioniraju u ulogama psihijatra i pacijentice s vrlo turbulentnim odnosom. Soderbergh nastavlja u svom nabrijanom hiperproduktivnom stilu gdje je 2011. godine stao sa Zarazom (Contagion), samo što ovaj put ne prijete opaki virusi te se ne dijele lekcije o održavanju higijene, nego probleme čine farmaceutski lobiji i mentalno stanje nacije.
    Nuspojave (Side Effects), red. Steven Soderbergh
    Lasch je prije tridesetak godina u studiji Narcistička kultura iznio stav kako danas više nemamo toliko posla s neurotičkim poremećajima koliko s bipolarnom i shizofrenom strukturom ličnosti, a Soderbergh se podosta nadovezuje na takva zapažanja. U prvoj trećini Nuspojava vješto se skicira psihičko stanje američke nacije – prevladavaju depresija i anksioznost, a među protagonistima teško je pronaći onoga koji nije isprobao ili još uvijek ne isprobava raznorazne supstance za opuštanje i smirenje, što je daljnja konzekvenca frenetična načina života u kojem je imperativ uspjeh. Na navedeno se nadovezuje potka i problematika farmaceutskih lobija te multinacionalnih kompanija i njihova nastojanja da prošire vlastiti utjecaj i proizvode te si time osiguraju dodatan priljev kapitala. Psihijatar Jonathan Banks (Jude Law) lik je putem kojega se potom nastoji sagledati i uloga liječnika, odnosno psihijatara u tim procesima. Film tako ocrtava začarani krug utjecaja u kojem svatko gleda način da za sebe izvuče najveću korist, a pritom je dobrobit pacijenta na zadnjem mjestu. Stoga u konačnici između pacijentice Emily Taylor (Rooney Mara) i liječnika Jonathana Banksa nema bitne razlike jer svatko se na svoj način trudi da zakine drugoga.

    Djelo je zanimljivo jer u njemu nema niti jednoga pozitivnoga protagonista – svi su oni u bjesomučnoj potrazi za što jednostavnijim i učinkovitijim načinom zgrtanja velikih količina novca. Martin i nakon izlaska iz zatvora razmišlja na koji način da, putem raznih i utjecajnih veza, nastavi i ponovno razvije svoje ne osobito čiste poslove. Victoria i Emily također su lude za dolarima te ne biraju sredstva da ih osiguraju. Banksovi poslovni partneri raskidaju s njim suradnju čim se javi mogućnost da će se njegova upletenost u slučaj Emily Taylor negativno odraziti na njihovo poslovanje i priljev pacijenata. Farmaceutske kompanije otkazuju Banksu suradnju kako ne bi došle pod povećalo javnosti upravo u trenutku kada im je zbog skandala propala konkurencija, a oni povećali dobit.
    Nuspojave (Side Effects), red. Steven Soderbergh
    Spomenuto čini društveni kontekst za razvijanje trilerskoga zapleta pa Soderbergh nakon prve trećine skreće u žanrovske vode, koje, kako se može vidjeti, nisu lišene društvenog komentara. Na plivanje u žanrovskim vodama autor se već naviknuo pa napeto i zanimljivo uspijeva voditi priču te držati gledatelja u iščekivanju, a da se pritom pretjerano ne osvrće na njezine manjkavosti te određenu sklonost kiču, posebice u raspletu. Podzaplet s dvjema zlim i gramzivim lezbijkama više odaje dojam kako se našao u scenariju Scotta Z. Burnsa (Zaraza) zbog efekta nego što je uistinu uvjerljiv i motiviran pa gledateljima nakon cijele zavrzlame razrješenje može djelovati i pomalo razočaravajuće.

    Nedostatke u priči Soderbergh pokušava nadomjestiti vještim stvaranjem atmosferičnosti te svojim dobro znanim stilskim eskapadama. Promjene modusa i raspoloženja te isticanje stanja protagonista često se postiže različitim snimateljskim efektima, primjerice dinamičnim korištenjem kamere iz ruke ili zamućivanjem fokusa, pa se autor pokazao dobrim u snimateljskom poslu (potpisan je kao snimatelj i montažer pod pseudonimom). Film završava tako što, očekivano, Banks obnavlja svoj status, miri se sa suprugom te mu je povraćen profesionalni i društveni legimitet. Djelo završava prikazom jedinstva njegove obitelji – mogu i dalje uživati u svom skupocjenom stanu u središtu New Yorka, koji će još dugo otplaćivati, a njegov posinak može mirne duše pohađati uglednu i kvalitetnu privatnu školu. Međutim, to je samo ironičan Soderberghov komentar jer dok istodobno slijedi utabane žanrovske obrasce, podcrtava način na koji je njegov protagonist došao do svoga statusa. Stoga naoko bljutava završnica dobiva sasvim druge konotacije jer je Banks u cijelom slučaju ipak, barem jednim dijelom, bio odgovoran.

    U cjelini, Nuspojave zabavno su i vješto skrojeno žanrovsko ostvarenje. Nakon gledanja filma gledatelj neće žaliti nešto više od sto minuta uložena vremena.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 15. travnja 2013.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji