Ljubav i kocka

Kino Tuškanac: Atlantic City, red. Louis Malle

• 
  
  Atlantic City rafiniran je i elegantno režiran film francuskog redatelja Louisa Mallea (1932-1995), čovjeka koji je filmsku povijest obilježio, između ostalog, remek-djelom Lift za gubilište (Ascenseur pour l'échafaud, 1957, zapamćenim i po nezaboravnoj glazbi Milesa Davisa). Film uz izvrsnu režiju nose izvanredne uloge vremešnog Burta Lancastera i mlade Susan Sarandon. Atlantic City (1980) pripada kasnijem dijelu Malleovog opusa započetog 1956. Oscarom i Zlatnom palmom nagrađenim dokumentarcem Svijet tišine (Le monde du silence) koji je režirao sa legendarnim istraživačem mora, Jacques-Yvesom Cousteauom. Mallea često svrstavaju među pripadnike francuskog novog vala iako njegov rad ne korespondira izravno s „autorskom teorijom“ koju su primjenjivali Godard, Truffaut, Rohmer i drugi, no s druge strane koristi mnoga filmska sredstva koja su proslavili pripadnici novog vala kao što su uporaba prirodnog svjetla i snimanje na lokacijama.
  
  U drugoj polovini sedamdesetih Malle dolazi u Ameriku i započinje novu fazu svoje karijere. Atlantic City njegov je drugi film snimljen u Americi, premda je nastao u kanadsko-francuskoj koprodukciji. U središtu je priče odnos između vremešnog kockara Loua Pascala (Burt Lancaster u jednoj od najboljih uloga u karijeri) i Sally Mathews (Susan Sarandon) i njihovo zbližavanje usred kaosa oko ukradene droge, nasilja i ultimativno, dvostrukog ubojstva. No Atlantic City je film koji sadrži lakoću, nježnost i optimizam implementirane izvedbama glavnih glumaca i superiornom režijom. Vrlo dobar scenarij napisao je prijatelj Susan Sarandon, dramski pisac John Guare, autor Kuće s plavim lišćem i Šest stupnjeva razdvojenosti, te je Sarandon scenarij preporučila Malleu kojem se svidio i tako je produkcija započela.
  
  Film je snimljen na autentičnim lokacijama u Atlantic Cityu u ključno vrijeme promjena koje se odražavaju i u filmu. U prvom kadru filma ruši se jedan od najpoznatijih kazina iz dvadesetih godina i prvotna procvata tog grada kao kockarskog i turističkog odredišta. Ali u sedamdesetima Atlantic City polako propada sve dok država New Yersey nije donijela zakon kojim je ponovo legalizirano kockanje te tako najavila novi procvat i dala još jednu priliku tom gradu. Film je pun malih znakova koji pokazuju kako se grad budi i scenaristički i režijski veže sudbinu glavnih likova uz sudbinu grada. Kao što grad dobiva novu šansu tako je spletom okolnosti dobiva i ostarjeli kockar Lou Pascal u vidu konobarice Sally Mathews. Međuigru Burta Lancastera i Susan Sarandon pravi je užitak za gledanje. Scene vibriraju napetošću, strašću i, konačno, optimizmom. Malle pokazuje slabosti i svog vremenom načeta glavnog junaka koji se suživio sa gradom i postao njegovim dijelom. No susret sa Sally budi nadu i dok gledamo kako se njihovi životi isprepliću na platnu osjećamo ljubav prema životu kojom film pršti.
  
  Bez obzira na to što film u sebi nosi elemente kriminalističke priče i određenu količinu nasilja, i bez obzira na kulisu raspadajućeg Atlantic Citya, Malle nas svojim režijskim postupcima potiče na nadu, ljubav i vjeru u bolje sutra. Njegovi životom oštećeni glavni junaci, neobičan ljubavni par, ne dopuštaju da ni na tren posumnjamo u sretan kraj. Osim ljubavi prema materijalu, glumcima i lokaciji koja se osjeća u Malleovoj režiji tu je i solidan ironičan kontrapunkt, no to je benevolentna ironija, puna suosjećanja i razumijevanja.
  
  Atlantic City inače pripada u elitni klub dvadeset i šest filmova koji su bili nominirani za Oscara u svih pet glavnih kategorija – za najbolji film, najbolji scenarij, najbolju režiju, najboljeg glavnog glumca i najbolju glavnu glumicu – a nisu osvojili niti jedan. U ovom slučaju je to manje bitno. Atlantic City je i danas, trideset i četiri godine nakon nastanka, izvanredan film, djelo koje bi svi koji vole filmsku umjetnost trebali pogledati.
  
  © Nikola Strašek, FILOMVI.hr, 10. ožujka 2013.

Piše:

Nikola
Strašek