Ugodna zabava

Čarobni Mike (Magic Mike), red. Steven Soderbergh

• 
  
  Prije no što je postao glumac u usponu, Channing Tatum neko je vrijeme zarađivao kao striptizer, a na temelju tih iskustava njegov je poslovno-umjetnički suradnik Reid Carolin napisao scenarij što ga režirao iznimno plodan Steven Soderbergh – u 2011. u kina su stigla čak tri dugometražna igrana filma s njegovim redateljskim potpisom, a svima im je istovremeno snimatelj i montažer (!) – koji je ostvario još jedno nepretenciozno djelo fino uravnoteženih omjera zabavnosti, lakogledljivosti, holivudske bajkovitosti, realističnosti i nenametljive, ali trpke društvene kritike.
  
  Kad se sve zbroji i oduzme, Čarobni Mike, čiji su glavni junaci striptizeri u razmjerno uspješnom klubu u Tampi na Floridi, sadrži gro temeljnih klišeja klasično holivudske amerikane: onaj o poduzetničkom self-made duhu, onaj ljubavni, onaj o zamkama naglog uspjeha, onaj o pozitivnoj moralnoj preobrazbi dobre duše na pogrešnom putu... No, Soderbergh i Carolin stereotipe plasiraju iznimno vješto, iz mrvicu neočekivane perspektive, taman toliko iskošene da nam ne dozvole da ih odmah prepoznamo i unaprijed otpišemo kao predvidljivo dosadne. Jedino razočaranje u tom smislu sama je završnica, ali kako je film tad već gotov, može se reći da je točka iznevjeravanja izabrana strateški dobro.
  
  Soderbergh-Carolinova taktika jest da energično-vedro-lepršavo ugođenu zgodu o simpatičnom, dobrodušnom, radišnom, društvenom, snalažljivom i u svakom pogledu privlačnom Mikeu, običnom dečku kojem kao da sve ide od ruke, jedva zamjetno garniraju oporim tonovima. Valeri neugode i neodobravanja postupaka protagonista i svijeta u kojem se kreću toliko su prigušeni da se dobar dio filma možemo pitati je li riječ o nečemu što se uistinu nalazi u samom djelu ili je riječ tek o dojmu kojem su glavni krivac oči promatrača. Uzbudljivost i napetost mahom su stvoreni upravo tim i takvim izmicanjem prepoznatljivo sigurnog gledateljeva uporišta. Slutnje i naznake oštre, mada ne i radikalne kritike nesadržajnosti površne zabave, pa i populističke ideje američkog sna, u drugoj će polovini filma biti nedvojbeno potvrđene, a to – nedvosmislena čitljivost, prejasnobjašnjeno poantiranje moralne pouke – postaje i jedna od većih Mikeovih slabosti.
  
  No, jednako tako valja naglasiti da se publika nesklona težim temama ne treba kloniti ovog filma koji – što mu je i jedna od većih vrlina – uz brojne efektno koreografirane i režirane striptizerske točke muškaraca njegovanih tijela, prolazi i kao posve ugodna kino-zabava.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 11. ožujka 2013.

Piše:

Janko
Heidl