Dominacija stila nad sadržajem
Tony Scott u povodu ciklusa In memoriam… Tony Scott, Kino Tuškanac, Zagreb, 28. – 31. siječnja 2013.
-
Britanski redatelj Tony Scott, brat uglednijeg i poznatijeg Ridleya, 19. kolovoza 2012. skočio je sa mosta Vincent Thomas u Los Angelesu i tim činom spojio svoj filmski opus i život, odnosno njegov kraj. Tony Scott rođen je 1944. u Engleskoj, a diplomirao je na Royal College of Art i razmišljao o dokumentarističkoj karijeri na BBC-u no umiješao se stariji brat Ridley koji je osnovao produkcijsku kompaniju za proizvodnju reklama i pozvao ga da mu se pridruži. Tony Scott proveo je sljedećih petnaest godina radeći reklame. Krajem sedamdesetih nekoliko je mladih britanskih redatelja koji su svoje umijeće usavršavali radom na reklamama krenulo put Hollywooda. Uz Adriana Lynea, Hugha Hudsona i Alana Parkera tim putem krenuo je i Tonyev brat Ridley koji 1979. snima Aliena i ostvaruje veliki uspjeh. Val mladih britanskih redatelja snažno je utjecao na estetiku holivudskih filmova osamdesetih godina, uvodeći rafinirani, blještavi, vizualno ekstravagantni reklamni stil u holivudsku kinematografiju.
Tony Scott također se htio okušati u dugometražnom filmu te 1983. prihvaća MGM-ovu ponudu da režira vampirski film Glad (Hunger, 1983.) sa Catherine Deneuve i Davidom Bowiem u glavnim ulogama. Iako je film neslavno propao na blagajnama američkog box-officea i kritičari nisu bili zadovoljni Glad je s vremenom zadobila kultni status i danas se smatra jednim od najboljih Scottovih ostvarenja. Već tim filmom Tony Scott pokazuje značajke koje će dominirati njegovom karijerom. Elaboriran vizualni stil i raskošna scenografija dominiraju filmom, potvrđujući još jednom kritike kojima su mladi britanski filmaši proizašli iz reklamne industrije izloženi od samog početka – neusklađenost stila i sadržaja, odnosno dominacija stila nad sadržajem. Nakon komercijalnog i kritičarskog neuspjeha Gladi Scott se vraća reklamama i dvije godine čeka novu priliku. Tada u njegov život i holivudsku industriju ulazi producent Jerry Bruckheimer koji je zaintrigiran svježim vizualnim stilom mladog redatelja. Godine 1985. producenti Don Simpson i Jerry Bruckheimer angažiraju Scotta kao redatelja za svoj novi projekt, Top Gun (Top Gun, 1986).
Top Gun kao da je pisan za Scotta koji koristi priliku te sa tim filmom ostvaruje nevjerojatan uspjeh, istovremeno promovirajući Toma Cruisea u jednu od najvećih mladih holivudskih zvijezda. Film je zaradio ogroman novac, a Scott je pokazao sav svoj kreativni arsenal stvoren radom na reklamama. Čak su neki kritičari film i prozvali „najskupljom reklamom (za američku vojsku, op. a.) u povijesti“. Top Gun omogućio je Scottu da vizualno izrazi svoju privatnu opsesiju adrenalinom, brzinom, blještavilom i mačizmom. Nakon uspjeha Top Guna Scott dospijeva na holivudsku redateljsku A-listu te nastavlja suradnju sa Bruckheimerom i Simpsonom na drugom nastavku Policajca sa Beverly Hillsa (Beverly Hills Cop 2,1987) koji također ostvaruje veliki komercijalni uspjeh i rezervirane i često negativne kritike – spoj koji će obilježiti cijelu Scottovu karijeru. Slijede Dani groma (Days of Thunder,1990) u kojima Scott opet surađuje sa Bruckheimerom, Simpsonom i Tomom Cruiseom. Tema filma idealna je za Scotta. Radnja je smještena u svijet trkaćih automobila, film je pun jurnjave, razrađenih akcijskih sekvenci i intrigantnog Scottovog vizualnog potpisa no s druge strane priča je isprazna, na trenutke dosadna, bez razrađenih odnosa među likovima i dramaturške napetosti. Dakle opet je u pitanju film u kojem stil dominira nad sadržajem.
U vrijeme snimanja Dana groma Scottov je redateljski modus operandi već čvrsto formiran: brzi rezovi, snimanje kamerom iz ruke, pokušaj da se filmom dočara doživljaj brzine i eksplozija adrenalina. Nakon Dana groma slijedi komercijalno vrlo uspješan akcijski film Prljavi igraju prljavo (The Last Boy Scout, 1991) s Bruceom Willisom u kojem Scott površnu iako vješto žanrovski sročenu priču režira s uobičajenom dozom ekstravagancije. Godine 1993. Scott prihvaća režiju scenarija tada mladog i probitačnog Quentina Tarantina i njegovog suradnika Rogera Avaryjd a, Prava romansa (True Romance, 1993) s Christianom Slaterom, Patriciom Arquette, Dennisom Hopperom, Christopherom Walkenom i Garyjem Oldmanom u glavnim ulogama. Iako možemo samo nagađati kako bi film izgledao da ga je režirao Tarantino, Scottu se ipak mora priznati da je pristojno odradio posao. Neke od scena blistavo su režirane iako veliki doprinos njihovoj kvaliteti daje Tarantinov scenarij i uho za dijalog. Tijekom devedesetih Scott nastavlja redovno režirati filmove obilježene sada već itekako prepoznatljivim stilom. U tom razdoblju nastaju trileri Grimizna plima (Crimson Tide, 1995), Obožavatelj (The Fan, 1996) i Državni neprijatelj (Enemy of the State, 1998).
U 21. stoljeću, nakon slabašnog špijunskog trilera sa Bradom Pittom i Robertom Redfordom, Špijunska igra (Spy Game, 2001), Tony Scott uspostavlja plodan režisersko-glumački odnos sa glumcem Denzelom Washingtonom s kojim snima niz filmova kao što su Tjelesna straža (Man on Fire, 2004), Deja vu (2006), Otmica metroa 123 (The Taking of Pelham 1 2 3, 2009). Od ovih filmova kvalitetom se ističe Tjelesna straža čiji scenarij, lokacije i sjajna glumačka izvedba Denzela Washingtona sjajno pristaju uz Scottov režijski prosede. U tom filmu Scott počinje propitivati pitanja starenja, osvete i umiranja. Relativan komercijalni uspjeh ovih filmova omogućava mu nastavak režiranja do kojeg ipak ne dolazi jer Scott odlučuje napustiti svijet filma i ovaj svijet uopće, na spektakularan i tragičan način, u krajnjoj ekstazi adrenalina, skokom sa mosta u smrt no ne i zaborav. Za Tonya Scotta ne možemo reći da je bio veliki filmski vizionar ili autor, niti da je obilježio filmsku povijest, no ne možemo mu poreći snažan utjecaj na estetiku holivudskog akcijskog filma – posebno Top Gunom – te stilsku i tematsku dosljednost kao i nekoliko vrlo dobrih filmova koje bi bilo šteta zaboraviti.
© Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 16. veljače 2013.
Piše:
Strašek