Kada krenu govorkanja

Kraljevska afera (En kongelig affære), red. Nikolaj Arcel

  • Kraljevska afera (En kongelig affære), red. Nikolaj Arcel

    Kao povijesna kostimirana drama, Kraljevska afera, doduše vrlo pompozno nazvana, danskoga redatelja Nikolaja Arcela (inače koscenarista švedske adaptacije Muškaraca koji mrze žene, 2009), utabano slijedi svoje žanrovske staze, a poneke i prekoračuje, dok istodobno izbjegava didaktičnost i zamku da postane zamorna lekcija iz danske povijesti. Neosporno je posrijedi vrlo raskošna produkcija koja se odlikuje rafiniranim redateljskim stilom, koji pomno prati emocionalne i društvene mijene. Ono što svakako iznenađuje je činjenica što su tematika i problematika koje film obrađuje izrazito suvremeni pa se autorova razmatranja o danskoj političkoj, društvenoj, kulturnoj i ideološkoj klimi osamnaestoga stoljeća kao u svojevrsnom zrcalu susreću s našom suvremenošću. Primjerice, stanovnici Hrvatske, a vjerujem i mnogih drugih zemalja, svakako bi mogli uočiti niz poveznica između vlastitih egzistencijalnih situacija te načina na koji se centri moći odnose prema njima.
    Kraljevska afera (En kongelig affære), red. Nikolaj Arcel
    Iako je film temeljen na stvarnim povijesnim zbivanjima, središnji odnosi i način na koji ih Arcel postavlja možda i nisu osobito originalni. Narativna progresija počiva na ljubavnom trokutu kojega čine mentalno bolesni danski kralj Kristian VII, njegova supruga, kraljica Karolina Matilda te Kristianov liječnik, a kasnije i predsjednik njegove vlade i de facto regent, Nijemac Johan Friedrich Struensee. Unutar toga trokuta postavlja se klasičan obrazac o osobama razapetima između ljubavi i dužnosti. Struensee istovremeno pokušava pomiriti svoju ljubavnu vezu s kraljicom i nastojanja da uvede napredne, prosvjetiteljske ideje u konzervativnu, zatvorenu Dansku u kojoj još uvijek veliki utjecaj drže crkva i religija te plemstvo.

    Međutim, Kraljevska afera vrlo dobro funkcionira jer Arcel uspijeva prilično uvjerljivo povezati dva bitna segmenta u djelu. S jedne strane stvara poprilično dobro izbalansirane psihološke portrete troje protagonista i njihovih odnosa. Veliku pomoć je u navedenome dobio od izvrsnoga glumačkoga trojca. Mikkel Boe Følsgaard, koji je za svoju kreaciju dobio nagradu za mušku ulogu na prošlogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu, izvrstan je u ulozi nesposobnoga i infantilnoga kralja kojega nitko ne doživljava ozbiljno te svojom razigranom glumačkom kreacijom unosi živost u cjelinu. Određena ambivalencija leži u koncepciji tog lika. Iako njegovo ponašanje ima psihosomatske korijene, također je implicitno naznačen utjecaj društvenih silnica koje djeluju kao agenski potiskivanja.
    Kraljevska afera (En kongelig affære), red. Nikolaj Arcel
    Alicia Vikander kao Karolina Matilda uvjerljivo je prikazala razvoj od šesnaestogodišnje naivne i neiskusne, idealistički nastrojene djevojke do žene koja se ne miri sa svojim statusom te smatra kako ima pravo na užitak i ljubav. Vikander je posebice sugestivna u trenutcima erotske suspregnutosti, koja neprestano prijeti izbijanjem na površinu, te melankolije i ozbiljnosti, što čini izrazito kontrapunktiranje razvratnom ponašanju njezina supruga. Poznati danski glumac Mads Mikkelsen (Casino Royale) utjelovio je Struenseea kao strastvenoga i idealističnoga čovjeka iz naroda, razapeta između dvoje supružnika, koji zbog vlastite nepažnje biva uvučen u političke spletke te je naposljetku zbog toga i kažnjen.

    S druge strane, Arcel pomno stvara društvenu fresku te secira socijalne i političke odnose, koji su višestruko ispleteni s intimnim proživljavanjima protagonista. Možda redateljevo skiciranje političkih metoda putem koristoljublja, spletaka i volje za moći ne predstavlja osobitu novinu, no njegov je film opet i danas vrlo poticajan zbog razmatrane problematike. Idejna potka filma optimistično sugerira kako unatoč društvenim konzervativnim snagama svijet kroči naprijed pa razvoj prema tolerantnijim i više humanističkim idejama te društvu nikako ne može biti zaustavljen. Daljnji je to odjek utopističke Freudove postavke kako će društvo u budućnosti doživjeti svoj genitalni stadij te se odmaknuti od magijskih i religijskih primjesa.
    Kraljevska afera (En kongelig affære), red. Nikolaj Arcel
    Sloboda i tolerancija tako su agensi koji ne odgovaraju onima koji svoju moć temelje na teroru, prisili i nejednakosti. Iako film ocrtava licemjerje politike i političara koji često čine pogrešne stvari iz osobnih pobuda, Kraljevska afera osobito se dotiče pitanja sekularnoga i vjerskoga, minuciozno sagledavajući opasnosti koje religija svojim nazadnim i konzervativnim stavovima nameće svjetovnom društvu, a isključivo radi očuvanja vlastite moći i utjecaja. Neznanje masa opasno je oružje, sugerira film. Iako su protagonisti povremeno gotovo romantičarski oslikani u svom idealizmu, redatelj je pazio da njegove suprotstavljene strane ne budu crno-bijelo postavljene, što bi odnose u filmu svelo na puku šablonu te ih banaliziralo. Primjerice, Struensee je prikazan jednim dijelom i kao karijerist, kojemu se u konačnici ipak svidjelo što se nalazi na visokom položaju. Osobito je to istaknuto u prizoru kada prisiljava Kristian VII, služeći se metodama sličnima njegovim protivnicima, da potpiše dekret prema kojemu on postaje regentom danskoga kraljevstva. Istodobno, kada krenu govorkanja, prisiljen je, kako bi zaštitio sebe i ženu koju voli, vratiti na snagu zakon koji je ukinuo i koji je najviše prezirao – onaj o cenzuri.

    Produkcijski, film je besprijekoran. Izvrsno je dočarana atmosfera vremena i prostora, a kostimografija i scenografija na visokoj su razini, kao i fotografija Rasmusa Videbæka, koja svojim raskošnim totalima pridonosi epičnosti cjeline, koja je u skladu i s idejno-tematskim preokupacijama. Arcel pak u svom redateljskom rukopisu vješto balansira između epičnosti i intimnosti, ne dopuštajući da mu cjelina sklizne u bezličnu patetiku.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 26. siječnja 2013.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji