Bez osobitih iskoraka
Skyfall, red. Sam Mendes, sklad. Thomas Newman
-
Treći James Bond s Danielom Craigom u glavnoj ulozi, Skyfall, potaknuo je brojne ljubitelje serijala na raspravu o tome je li bilo potrebno vraćati Bonda korijenima. Naime, u filmu Skyfall redatelja Sama Mendesa Bond i dalje funkcionira kao akcijski junak, doduše pomalo ostarjeli – ali bez svih ili većine statusnih simbola koje je nekada imao. Osim brojnih tehničkih gadgeta, oduzet mu je čak i martini! Ali – ostavljena mu je glazbena tema. To je važno, jer se skladatelj, na zahtjev redatelja Mendesa, promijenio. Nakon što smo u nekoliko filmskih serijala svjedočili činjenici da je promjena filmskog skladatelja značila promjenu glazbenog identiteta serijala, doista se čini važnim istaknuti da je Thomas Newman, koji je na mjesto skladatelja uzet umjesto Davida Arnolda, zadržao Bond-temu. Odabir Newmana za skladatelja pomalo je neobičan s obzirom da filmski serijal počiva na glazbenom identitetu koji je dugi niz godina izgrađivao John Barry, a zatim ga je u novije vrijeme zamijenio David Arnold.
Thomas Newman je, unatoč deset nominacija za nagradu Oscar i ovećim brojem drugih nagrada (BAFTA, Emmy, pet Grammyja), nekako u drugom planu komercijalnih filmskih zbivanja. Svi se, doduše, sjećaju njegove inovativne partiture za film U vrtlogu života, ali to je uglavnom to. Prošle godine napisao je glazbu film Iron Lady, ali ta glazba nije imala prevelika odjeka. Često je surađivao sa Samom Mendesom, i to mu je bila ulaznica u serijal: redatelj je inzistirao da Newman osmisli ovu partituru. Glazba za film o Jamesu Bondu morala je imati odjek, jer ona je važan element filmskog identiteta. I doista, za razliku od nekih skladatelja koji odbacuju ili umanjuju značenje glazbenim statusnim simbolima filmova kao što su glazbene teme (na primjer u serijalu o Batmanu, glavna se glazbena tema, koju je oblikovao Danny Elfman, putem potpuno izgubila), Thomas Newman je zadržao Bond-temu. Ta se tema, međutim, ne pojavljuje uvijek na očekivanim mjestima.
Običaj je bio (barem u partiturama Johna Barryja, ali i u onima Davida Arnolda), da se u trenucima kada Bond pobjeđuje ili kada nastupi neočekivani rasplet u njegovu korist, pojavi glavna tema. Na mnogim mjestima u filmu Skyfall to nije slučaj. Newman se, očito, priklonio novim standardima holivudske filmske glazbe, koji svu akciju pokrivaju nevjerojatno glasnom, ali harmonijski najčešće iznimno jednostavnom, pa čak i statičnom glazbom. Takav pristup postaje zamoran, jer se gledatelji/slušatelji ne mogu nadati da će tijek i vrhunac akcije pratiti i glazbeni vrhunci. I tako, dok su Bondove tučnjave s okorjelim kriminalcima i pomagačima velikom umu najčešće samo preglasne (ali glazbeno bezvrijedne), drugi trenuci (poput pojave spasonosnih helikoptera na Silvinom otoku) ipak donose Bond-temu.
Bond-tema je svojevrsna svijetla točka u partituri koja ne nastoji izmaći novoholivudskim standardima – dakle, velikoj glasnoći, melodijskoj neutralnosti i brojnim ritamskim matricama koje služe da podignu adrenalin i ubrzaju ionako vrtoglavu akciju. No najveće je veselje pružila uvodna špica. Kao što ljubitelji znaju, jer vijesti se internetom šire vrlo brzo, pjesmu Skyfall napisala je Adele (uz pomoć producenta Paula Epwortha). Adele je jedina uspjela uhvatiti duh starih vremena onako kako je to trebao učiniti filmski scenarij. Oslanjajući se na zvuk Shirley Bassey, ali zadržavši vlastitu specifičnost u načinu pjevanja (oblikovanju slogova, dosezanju visina), pa k tome, stavljajući u temelj pjesme harmonijsku osnovicu Bond teme, Adele je osmislila jednu od najboljih Bond-pjesama.
Njezina vizualna razrada također je fascinantna, pa se sveukupno čini da je to jedna od najboljih Bond-špica u filmskom serijalu. Sve je ostalo, barem što se partiture tiče, u okvirima standarda, bez prevelikih iskoraka i s (pohvalno) očekivanom upotrebom Bond teme. Nadajmo se da će sljedeći film o Jamesu Bondu razmahati skladateljevu maštu (tko god on bio) i da će ljubitelji imati o čemu pričati. Jer zasad, ako se izuzme najavna glazba, baš i nemaju.
© Irena Paulus, FILMOVI.hr, 20. studenoga 2012.
Piše:
Paulus