Prije i poslije
19. tjedan češkog filma, Zagreb, 5. – 8. listopada 2012., Rijeka, 11. – 14. listopada 2012.: Savršeni dani (Perfect Days – I ženy mají své dny), red. Alice Nellis
-
Redateljica i scenaristica Alice Nellis priču filma Savršeni dani gradi na vrlo labavim postavkama, kojima nedostaje psihološke uvjerljivosti. Njezina 44-ogodišnja junakinja Erika (Ivana Chýlková) uspješna je sredovječna žena koja vodi ugledni frizerski salon te uspješnu reality televizijsku emisiju o fizičkim preobrazbama kandidata Prije i poslije, koja se snima upravo u spomenutom salonu. Međutim, kako to obično biva u filmovima, uspjeh na poslovnom planu ne prati sreća u privatnom životu pa Erika, osim sveprisutnoga straha od starenja, osjeća i iznimnu emocionalnu prazninu. Neuspjeh s muškim rodom stoga nastoji kompenzirati željom za djetetom jer smatra da će je majčinstvo emocionalno ispuniti. Problem je opet što ne može pronaći odgovarajućeg muškarca, a kada joj netko predloži umjetnu oplodnju, ona tu mogućnost odbija iz scenaristički neodređenih razloga, čime redateljica izbjegava jedno zanimljivo i kontroverzno pitanje, što bi svakako njezin uradak učinio intrigantnijim. Umjesto navedenoga rješenja, Erika pokušava pronaći odgovarajućeg muškarca iz kruga ljudi koje poznaje, a s kojima bi mogla začeti. Potencijalnog kandidata naposljetku pronalazi u liku svog najboljeg prijatelja Richarda (Ondrej Sokol), koji je gej. Izbjegavanje podrobnije motivacije likova, a time i psihologizacije, redateljici omogućuje da se izravno usredotoči na humorne i zabavljačke aspekte priče, što je, s druge strane, njezine protagoniste učinilo podosta plošnima i pojednostavljenima.
Priče o hetero ženama koje se uz pomoć svojih gej prijatelja nastoje ostvariti kao majke nisu scenaristički osobito originalan izum na filmskome platnu. Primjerice, Neka druga ljubav (The Next Best Thing, 2000) Johna Schelsingera s Madonnom i Rupertom Everettom u glavnim ulogama sazdan je na sličnoj premisi žene razočarane u muškarce koja nakon jednonoćnoga provoda s najboljim prijateljem ostaje trudna. Doduše, konačan je rezultat u slučaju češkoga filma ipak kudikamo bolji nego što je bio s poprilično lošim Schlesingerovim ostvarenjem, premda na razini priče ovo djelce ne nudi ništa što već nebrojeno puta nismo imali prilike vidjeti u različitim inačicama.
Činjenica što je radnja Savršenih dana smještena u specifičnu sredinu, suvremeni Prag, osobito ne mijenja na stvari jer je kulturološka kontekstualizacija sasvim izostala. Naime, film Alice Nellis mogao bi se odvijati bilo gdje u kapitalističkom svijetu. Njezin Prag sa svojim klubovima, skupim restoranima, trgovinama te frizerskim salonima nema nikakvoga lokalnoga kolorita i posve je uniformiran i pun neopisivoga glamura pa imate dojam kao da gledate jednu od epizoda Seksa i grada u kojoj je Samantha Jones iznenada, nakon svih onih silnih kratkotrajnih veza, osjetila zamor te se odlučila posvetiti majčinstvu. Usporedba sa Seksom i gradom nije slučajna jer je spomenuta televizijska uspješnica svakako bila jedno od vrela nadahnuća redateljici ovoga filma u rasponu od vizualnoga segmenta preko ponekih motivskih preokupacija (ljubavna problematika, odnos među spolovima, strah od starenja) te ciljane publike. Doduše, film je rađen prema knjizi škotske autorice Liz Lochhead, premda to nije razlog da bude lišen češkoga kolorita jer adaptacija predloška zapravo bi trebala biti autorska interpretacija istoga te u navedenom kontekstu redateljica i scenaristica može i treba činiti intervencije.
Film svakako ima duhovitih prizora, to mu se ne može osporiti, kao i poprilično dobrih i razigranih glumačkih kreacija poput one Zuzane Krónerove u ulozi majke glavne junakinje, koja s velikom dozom šarma glumi češku umirovljenicu koja se još uvijek ne snalazi najbolje u kapitalističkom okruženju. Ostatak glumačke postave također je solidan, no ostaje dojam svojevrsne amerikanizacije jer od specifičnoga češkoga humora malo je toga u filmu ostalo te je on mnogo bliži američkom tipu humora. Stoga Savršeni dani izgleda kao filmska inačica kaputa kupljenoga u H&M-u ili Zari – identične primjerke možete pronaći po istoj cijeni bilo gdje u svijetu.
Scenaristički gledano, osim što su plošni i psihološki slabo iznijansirani, što se s obzirom na namjenu filma još i može tolerirati, likovi u djelu također su podosta i stereotipni. Richard, primjerice, predstavlja krajnje stereotipan prikaz gej muškarca – feminiziran je, najbolji prijatelj glavne junakinje i tako dalje, te mu je kao takvom osnovna funkcija da pridonosi humornim elementima filma jer je to jedini način da bude prihvatljiv ciljanoj, širokoj publici. Iako Alice Nellis možda navedeno ne čini sasvim nametljivo, ipak ostaje dojam kako Richardu kao liku nedostaje originalnosti i živosti nauštrb puke šablone jer se scenaristica nije odmakla od koncepata koji još uvijek neprestano kruže u komediografskom žanru te u današnje vrijeme djeluju krajnje otrcano i potrošeno.
Ništa bolje nije prošla ni Erika, koja postaje tipizana žena srednjih godina koja se boji starenja i ima poprilično kompleksan odnos s odveć zaštitnički nastrojenom majkom. Tim se putem nastoji postaviti idejna potka vezana uz strah od starenja, toliko karakteristična za suvremenu narcističku kulturu, što je u filmu dodatno podcrtano motivom reality emisije Prije i poslije, koja neugledne osobe pokušava pretvoriti u vizualno atraktivne i dopadljive. Nažalost, autorica o tome zapravo nema ništa novoga za reći ili pokazati.
Krajnji dojam koji Savršeni dani ostavljaju je kako je u samoj priči toliko odnosa ispremreženo da bi se mogla napraviti prava mini serija, premda je posrijedi sporadično zabavan film u kojem se češka kinematografija ipak odveć oslanja na razne holivudske trendove, što je sasvim nepotrebno jer u vlastitoj bogatoj tradiciji ima iznimno vrijednih ostvarenja u žanru komedije.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 22. listopada 2012.
