Optužbena dijagnoza hrvatskog društva

59. festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja 2012.; Nacionalni program: Cvjetni trg, red. Krsto Papić

• 
  
  Prema riječima Krste Papića, Cvjetni trg nastao je kao svjevrstan plod frustracije uzrokovane njegovim pokušajem snimanja dokumentarca o ubojstvu prolaznika, slučajne žrtve mafijaškog obračuna na zagrebačkom Cvjetnom trgu 1999. Godine. Kako veli Papić, od nadležnih organa i institucija nikako nije uspijevao dobiti relevantne informacije i materijale te se istražujući, onoliko koliko dokumentaristu treba za njegovo djelo, uvjerio da je u taj slučaj očito bila upletena politika. Dokumentarac Građani s Cvjetnog trga dovršen je 2011. u izmijenjenoj koncepciji, a Papić je zamolio starog suradnika Matu Matišića da pokuša napisati scenarij temeljen na nesretnoj priči s Cvjetnog trga u kojoj je, u stvarnosti, ubijen nevini otac obitelji, da bi se nedugo potom razboljela i umrla i njegova supruga, a njihovo dvoje maloljetne djece ostalo siročad. Matišić je sadržaj rečenih događaja povezao sa svojom već postojećom dramom Balon i tako je nastao dugometražni igrani film Cvjetni trg (102 min, 2012).
  
  Po obrascu običan čovjek u neobičnoj situaciji, junak Cvjetnog trga, široj javnosti nepoznat glumac kazališta lutaka Filip Kapec (Dražen Kuhn), skroman je otac četveročlane obitelji koji, čini se, nema drugih ambicija doli mirno proživjeti svoj mali život. Ucijenjen od policije, Kapec se nađe u ulozi svojevrsnog trojanskog konja, odnosno lažnog svećenika koji će, ispovijedajući istaknutog kriminalca Ivana Mackovića Macka (Mladen Vulić), uvjerenog da umire od raka prostate, doći do dokaza o njegovim nečasnim djelatnostima koje predstavnici zakona nikako ne uspijevaju prikupiti.
  
  Bez zamjetnih redateljskih bravura, Papić kroz odnos Filipa, Macka i policijskog inspektora Branka (Dragan Despot) ponajprije nastoji jasno i jednostavno ispričati priču, svojevrsnu optužbenu dijagnozu hrvatskog društva danas (dvedesete, dvijetisućite), duboko korumpiranog i premreženog organiziranim kriminalom – veliki i mali biznisi svih vrsta, mediji, estrada, crkva, zdravstvo... – na čijem su čelu najviše rangirani političari, u ovom slučaju konkretno ministar neimenovanog resora (Goran Grgić). Tiho ironičan, a još više zgranut stanjem i funkcioniranjem nacije, Papić uz pomoć vrsnih interpretacija dvojice glavnih glumaca, strasno razigranog Vulića i mudro prigušenog Kuhna, cjelinu blago, ali osjetno stilizira u ključu groteskne tragikomike s povremenim dodirima izbaviteljsko-infekcijske fantastike. Najdojmljiviji prizori filma, oni u Mackovoj bolničkoj sobi, obuzimaju mješavinom dubinske sadržajne jeze i površinske komike, a okus fantastike moguće je interpretirati kao izraz osjećaja nevjerice da je uopće moguće da je nekad toliko žuđena samostalna Hrvatska postala tek još jedna zemlja u kojoj je običan čovjek samo prezira vrijedan pijun, sredstvo ili žrtva tijesno združenih moćnika biznisa, politike i kriminala.
  
  Prikazano stanje nije, nažalost, prošlo i svršeno, jer iako Cvjetni trg završava svojevrsnim sretnim završetkom – mada je bio pred likvidacijom, protagonist Filip ostaje živ zahvaljujući svojoj bistrini, a dok ima života ima i nade – trakavica korupcije i zakulisnog manipuliranja očito se nastavlja, što je, stavimo li na stranu činjenicu da je glavni prikazani mafijaš zapravo ministar, jasno sugerirano neprikazivanjem Mackove (navodne?) pogibije i završnom zvonjavom mobitela na koji, koliko znamo, zove samo Macko.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 7. kolovoza 2012.

Piše:

Janko
Heidl