Mudro i maštovito

CD soundtrack: Christopher Gunning, Agatha Christie's Poirot – Original Music From The LWT Series, Virgin, 1992.

• 
  Tko se ne sjeća pronicljivog detektiva Herculea Poirota i njegova simpatičnog prijatelja Hastingsa, koji već dugo žive u knjigama Agathe Christie, ali i na malim i velikim ekranima? Isto bismo se tako mogli pitati: tko se ne sjeća teme na saksofonu koja najavljuje televizijsku seriju o Poirotu? Tema je, poput mnogih tema iz britanskih televizijskih serija, profinjena, ali melodična, pjevna i zanimljiva – skladana za alt saksofon (odsvirao ju je jazz saksofonist Stan Sulzmann) tako da opiše detektiva, ali i da publici pruži zadovoljstvo slušanja te da svojstvom privlačnosti i prepoznatljivosti najavi početak nove epizode iz televizijske serije.
  
  Autor te teme britanski je skladatelj Christopher Gunning, čije je ime iskočilo tek kada je napisao popratnu glazbu za film La Vie en rose (2007) redatelja Oliviera Dahana (naravno, kako to kod filmske glazbe biva, Gunningov glazbeni prinos filmu bio je daleko manji od pjesama Edith Piaf, ali je njegovo ime ostalo zapamćeno). Međutim, serijal Poirot, za koji je Gunning uglazbio gotovo sve epizode te je 1989. nagrađen nagradom BAFTA za najbolju originalnu televizijsku glazbu, pokazuje skladatelja u svjetlu klasično obrazovanog, ali i jazzu sklonog glazbenika. Album s glazbom iz televizijske serije (objavljen 1992) pokazuje da se radi o mudrom skladatelju, koji duboko poznaje principe glazbenog oblikovanja i orkestracije. Zato je njegova tema toliko prepoznatljiva. I zato ne stoje prigovori koji se mogu pročitati na internetu, da je album previše štur, jer nije preplavljen naslovnom temom i njezinim varijacijama.
  
  Gunning je, naime, na albumu Agatha Christie's Poirot iznio četrnaest glazbenih brojeva, a svi se baziraju na harmonijskoj osnovici glavne teme. No tema nije nametnuta slušateljima principom upornog ponavljanja tijekom cijelog albuma, nego se povremeno pojavljuje kao podsjetnik da je sve što se zbiva u glazbi, ali i u seriji, praćeno budnim okom belgijskog detektiva. Doista, nekoliko je brojeva usmjereno hvatanju atmosfere, ali to nije statična glazba koja se ne razvija, nego je to jednostavno glazba pozadine iz koje se mogu iščitati različita zbivanja na ekranu. Pozornost, međutim, hvataju lirski brojevi, u kojima se Gunning pokazuje kao pravi majstor: najprije A Country Retreat s eksponiranom violinom solo, a onda doista prekrasni To the Lakes, u kojemu posebnu boju daje harfa.
  
  Gunning se inače služi standardnim simfonijskim orkestrom te naročito bogato iskorištava gudače. U tu boju vješto upleće puhače instrumente, i to ne samo eksponirane (kao u naslovnoj temi ili u iznimno duhovitom broju The Hight of Fashion) nego i skrivene među gudačima (kao u spomenutom broju To the Lakes). Klavir mu je također važan instrument, ali mu nije isključiva okosnica, kao kod nekih skladatelja koji bez glasovira ne mogu skladati. Klavir kao boja u nekim brojevima dopunjuje boju gudača, a naročito dolazi do izražaja u dinamičnom posljednjem broju The Plymouth Express.
  
  Agatha Christie's Poirot ne predstavlja tipičan album glazbe za televizijske serije u kojima je jedino zanimljivo poslušati uvodnu glazbu, a ostatak je partiture čujno skladan na brzinu i na način neutralne podloge. Gunningov album donosi inteligentno skladanu glazbu koja se razvija kao u nekom klasičnom djelu za koncertni podij, ali je skladana tako da ipak daje naslutiti sadržaj scena koje pojedini brojevi prate. Vrhunski produciran (producirao ga je sam skladatelj) album s glazbom iz televizijske serije o belgijskom detektivu Herculeu Poirotu prava je poslastica za slušanje.
  
  © Irena Paulus, FILMOVI.hr, 25. ožujka 2012.

Piše:

Irena
Paulus