Pucanje ćorcima

7 seX 7, red. Irena Škorić

• 
  
  Što je siguran mamac za kino gledatelja? Kako najjednostavnije privući publiku? Ako se ne radi o spektaklu, vizualnim efektima ili nasilju, onda se zasigurno radi o... 7 seX 7!  Dugometražni igrani prvijenac Irene Škorić zaigrao je na ovu provjerenu kartu. Sedam kratkih pričica o seksu, pa još dodatno začinjenih humorom. Humorom? Ne znam kakva je vaša definicija ove riječi, ali ona bi u svakome slučaju trebala unekoliko biti povezana s jednom drugom – duhovitost, ili barem onim smiješnim. Naoko, sasvim jednostavno, ali, istodobno, i najsloženije od svega mogućeg! 
  
  Kakav je zapravo film 7 seX 7? Ponajprije, radi se o omnibusu. Ova se naizgled jednostavna forma sastoji od nekoliko filmskih pripovijesti koje su povezane nekom zajedničkom temom, ali i inspiracijom, zajedničkim duhom. Tomu je tako kada u omnibusu sudjeluju redatelji sasvim različitih poetika i stilova. Omnibus jednog autora/ice rjeđi je slučaj. Isti mora biti opravdan doista osebujnim (pa i umjetničkim!) razlozima. Jedan je od njih i smislenost cjeline. U filmu Irene Škorić radi se, rekoh, o zajedničkoj temi. No ona je toliko općenita da se teško vidi u čemu bi se sastojala tražena smislenost cjeline. Seks, seks, seks, seks, seks, seks, seks... 7 puta umnožen, stvara zalihost. Što je zalihost?
  
  To vam je ono kada nečega ima toliko da, kad se jednom time zasladite, svaki sljedeći put izgleda – bljutavo. I najslasniji kolač, jednom, tjera na povraćanje... Pretjerah? Da, da... ipak ne treba biti toliko strog prema kinoprvijencu Irene Škorić. Mlada je redateljica zaigrala na provjerenu kartu, ali ne i sigurnu. Naime, iako svaka od sedam pričica potječe iz nadahnuća i imaginacije još uvijek mlade, svježe autorice, one nam djeluju nekako staro. Staro, ustajalo, sigurno(?)... stereotipno.
  
  Prva priča filma – koja, uzgred, još nešto obećava – govori o stereotipu. O našim, navodno, prvim analognim kinodrkicama uz Emmanuelle. Dok smo maštali o prvim seksualnim uzbuđenjima, uzbuđivala nas je egzotično uglancana Sylvia Kristel... A promicale su nam stvarne cure iz našeg susjedstva. Jednu od takvih bliskih, uspaljenih cura predstavlja i Petra Težak iz uvodne priče. Zašto je ova sekvenca jedina doista erotska? Snimljena u jednom kadru na krovu zagrebačke višekatnice u središtu grada, brišućom panoramskom kamerom, doista nudi malo suspensea: barem preko voajera iz susjedne zgrade! Crno-bijela fotografija uspijeva dočarati autentičnost događaja, iako je seks, naravno, simuliran.
  
  No sve ostalo, išarano pastelnim, kričavim bojama, jest – simulacrum. Nijedna od epizoda ne uspijeva postići niti trunku strasti, da ne spominjemo eventualnu erotičnost. Fotograf i njegov model, gay-zavođenje, napaljenost na Čehinje, „vibrator koji govori“, mali kućni preljub, gljivarsko skidanje krpelja... sve su to motivi idejno donekle upotrebljivi, realizacijom – promašeni! Zašto? Ponajviše zbog osnovne intencije da kinofilm 7 sex 7 bude seksi komedija.
  
  Sjećate li se još kina Lika i filmova iz sedamdesetih? I dok je Kosmaj u Jurišićevoj inicirao u Brucea Leeja i špageti-vesterne, početak Ilice nudio je danske seksi komedije. Za Hopa-cupa, Mazurka u krevetu, pohotnu Kućanicu – Učiteljicu seksa (improviziram naslove!) gurali smo se za karte da bismo dočekali prvi red... iskrivljenih vratova gutali smo skandinavske plavuše uz nesvjesne polucije... Ali, i smijali smo se... Ponekad smo naišli i na nešto duhovito. Nažalost, nisam uspio pronaći ništa slično u 7 seX 7. Marko (Ivan Glowatzky), koji se uz gramofonske ploče upucava Hani (Csilla Barath Bastaić) uz opaske o Čehinjama i EU... Smiješno, duhovito? Glupo! (Za koju godinu Hrvati će sarkastično osjetiti posljedice EU-duhovitosti.) Muškarac kao „vibrator koji govori“ (Robert Kur Baša) u lezbijskom klinču? Jadan On, pravi hrvatski mužjak u izopačenoj ženskoj homoseksualnosti... Opaska o kornetima je smiješna?
  
  Autorica nije uspjela biti provokativna, još manje erotična, a ponajmanje duhovita, no uspjela je biti politički korektna! Što se ovdje smatra biti politički korektnim? Zapravo, to je u HR-slučaju – slijediti predrasude. I dok se u ostalim zgodama protagonisti (ipak!) ogoljuju, kod gay-sekvence Marinka Leša i Jure Radnića, oni odjeveni tek sjede na kauču... da se ne sablazni hrvatski mužjak koji se urnebesno (?) smije njihovu poljupcu!
  
  Ipak, vrhunac podilaženjima najnižim, stereotipnim strastima hrvatskog mužjaka čini posljednja, eksterijerna sekvenca. Gljivar Franjo u šumi susreće i nadmudruje Srpkinju (Jelena Jokić) te još jednom pobjednički okončava seksi rat s bliskim nam susjedima „istjerujući đavla iz nje“, pardon, „krpelja iz pice“! Namjeravana kao vrhunac cijeloga omnibusa, ova kadar-sekvenca postavlja dvostruko upitnim cijeli pothvat Irene Škorić. Što se željelo reći zadnjom epizodom, tj. zaključno sveukupno filmom 7 seX 7? Da je seks zabavna, radosna, život-dajuća pojava svih nas? Da je seksanje smiješno? Da je ono duhoviti dio nas? (da nas čini duhovnijim?) Sumnjam...
  
  Čini se, ponavljam, da se jedino željelo privući HR-gledatelja na HR-film. I, što tamo? Zadovoljiti njegove predrasude, mitologije, fantazme o potenciji. Kristijan Ugrina u posljednjem kadru-sekvenci oličenje je svih tih zabluda. Je li u toj sekvenci prisutna i samoironija? Teško... Hrvat koji poševi Srpkinju na šumskoj idili sasvim je jednoznačna karikatura kakvom bi još mnogi Hrvati željeli u svojoj fantazmi vidjeti odnos s onima koje (kao) mrzimo, a bez njih ne možemo. (Poje... = Zaje...) Bio to Srbin ili Žena!
  
  Što reći o eksperimentu, tj. o tome da su svih sedam epizoda omnibusa snimljene u jednome kadru? Naravno, to je zahtijevalo određeni napor i disciplinu svih aktera, kako glumaca tako i redateljsko-snimateljske ekipe. Svaka im čast... No taj se napor odražava u grču i nedostatku svake duhovitosti, a kamoli erotičnosti. Hrabar je to eksperiment, no bez kreativnih posljedica. Prateći autoricu od samih kreativnih početaka – dakle, još od sudjelovanja na jednominutnim revijama i smotrama HR-filma, preko prvih lokalnih i inozemnih uspjeha, do konačnog kinoprvijenca – držim da je Irena Škorić dijete sreće. Vrijedna, pametna, lijepa... Ponekad je doista bila i nadahnuta kao, recimo, u svom najboljem uratku, kratkom igranom filmu Rastanak (2008), kojim je trijumfirala na Danima hrvatskog filma. Ostalo su više nagrade negoli filmovi!
  
  A 7 seX 7? Bojim se da se neće moći reći da je ovo uspio debi u kinima. Mislim da je i publika ostala razočarana. Da o ozbiljnoj kritici i ne govorimo... 7 sex 7 dokazuje da se, igrajući na sigurno, često promašuje. Razočaran? Ma ne... Sve je to jako seksi, seksi, seksi, seksi, seksi seksi, seksi...
  
  © Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 16. siječnja 2012.

Piše:

Marijan
Krivak