Malo može biti puno

58. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 9. - 23. srpnja, 2011.: Ćaća, red. Dalibor Matanić

• 
  
  Nakon prikaza neugoda u odnosima mlađe obitelji (dvoje supružnika i sin osnovnoškolac) na snijegu zagrebačkih ulica u prošlogodišnoj Majci asfalta, Dalibor Matanić se u svom novom, sedmom cjelovečernjem filmu Ćaća (70 min., Hrvatska, 2011), kojem je i scenarist, vraća u provinciju, točnije u Liku, poprište njegova petoga filma Kino Lika, gdje u okružju surove, ali lijepe prirode ponovno pod povećalo stavlja odnose unutar jedne disfunkcionalne obitelji. No ovog puta bez naznaka sretnog završetka kakav je resio Majku asfalta. Upravo suprotno. U središtu zanimanja sada su otac/ćaća (Ivo Gregurević) koji se fizički i emocionalno odmetnuo od svojih najbližih u ličku osamu i dvije odrasle kćeri (Judita Franković i Iva Mihalić) koje su mu s dečkom jedne od njih (Igor Kovač) nenajavljeno došle u posjet.
  
  Snimljeno za svega deset dana, minimalističko ostvarenje s doslovno četiri lika i takoreći jednom lokacijom, Ćaća mračnu intimističku priču incestuoznih naznaka i ubojitih fakata iznimno uspješno zaodijeva u ugođajno ruho filma strave gotovo agresivno podebljano dojmljivom glazbom Jure Ferine i Pavla Miholjevića. Uz vrsne glumačke izvedbe i nenametljivo upečatljivu filmsku fotografiju (Vanja Černjul) oštro hladne game što potcrtava ledenu neprobojnost zasebnih osobnih svjetova, film pokazivanja i dočaravanja napetosti te pitanja i promatranja, a ne film objašnjavanja uzroka, raščlanjivanja i davanja odgovora, Ćaća suptilno manevrira nejasnoćama međusobnog razumijevanja ljudskih bića i to onih među kojima bi trebala vladati naročita bliskost te osobito vješto, životnoj stvarnosti vjerno, predočava prevrtljivost omjera snaga unutar skupine individualaca.
  
  Ako je u Majci asfalta ogoljavanje rezultiralo prevelikom šturošću, Ćaća bez sumnje pripada među ona djela koja dokazuju da malo može biti puno. Isto tako i među ona koja bude znatiželju za upoznavanjem s vezanim pričama ovdje viđenih i neviđenih likova te u tom svjetlu i nadu da će se ostvariti redateljeve namjere o snimanju još ponekog filma na istoj lokaciji – usput rečeno, riječ je o obiteljskoj kući Matanićevih djeda i bake – među kojima se kao prvi mogući naslov spominje Mater.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 19. srpnja 2011.

Piše:

Janko
Heidl