Kako zavesti ženu?

20. Dani hrvatskog filma, Zagreb, 4. – 9. travnja 2011.: Dokumentarni filmovi (1)

  • Jesam li sretna?, red.  Vanja Sviličić

    Širok raspon tema i više-manje srednja struja autorskog dokumentarističkog stila obilježila je četvrti dan DHF-a u kategoriji dokumentarnih filmova nudeći publici sedam naslova. Od nevolja sobarice jednog hotela u čijoj se svakodnevnici sukobljavaju luksuz, kojem služi, i siromaštvo, kojem pripada (Jesam li sretna? Vanja Sviličić), zatim života kroz prizmu osoba s posebnim potrebama (Običan dan, Tomislav Mršić), invazije u intimni osamljenički život Tomislava Gotovca (Le Samouraï, Ivan Faktor) male dokumentarne radionice zavođenja (Don Juan: Oprostite gospođice Goran Dević), preko priče o riječkom rock sastavu FIT (Rock and roll je kriv za sve? Sanjin Stanić i Dean Lalić), pa sve do potrage za izgubljenim identitetom mlade djevojke koja je kao dijete morala pobjeći iz Bosne i Hercegovine završivši u Beogradu kod udomiteljske obitelji (Mila traži Senidu, Robert Tomić Zuber).
    Mila traži Senidu, red. Robert Tomić Zuber
    Tražeći samu sebe, odnosno ono što je ostalo od njenog nekadašnjeg života nakon ratnog vihora, protagonistica filma Mila traži Senidu uhvatit će gledatelja za ruku i odvesti ga u samo srce Balkana, gdje će joj se u osobnoj potrazi neizbježno pridružiti i duhovi prošlosti koji još obitavaju na mržnjom opustošenom poluotoku. Zuber se u ovome uratku otkriva kao vješt pripovjedač, ali i pronicljivi istražitelj iz sjene. Mila traži Senidu, dokumentarac koji je osvojio Human Right Award na filmskom festivalu u Sarajevu, iznadprosječni je uradak koji će osvojiti gledatelja snagom emocija i potresnošću istine koju nam otkriva.
    eksperimentalni film Le Samouraï, red. Ivan Faktor
    Kroz objektiv Vedrana Šamanovića redatelj Ivan Faktor u Le Samouraïju ulazi u stan umjetnika Tomislava Gotovca, unutar četiri zida gdje je stvarao i živio, u prostor oblikovan nevidljivim sustavom koji je i sam umjetničko djelo. On gotovo da i ne snima Gotovca (čije se lice pojavljuje u svega jednom kadru kao odraz u zrcalu), nego samo njegovu prisutnost, zvukove, radnje u pozadini i taj izostanak tjelesnosti dodatno naglašava misao s početka filma, kako nema veće usamljenosti od one samurajeve (možda jedino tigrove u džungli), a što bismo u ovom slučaju mogli parafrazirati na život umjetnika kao otuđenika, izopćenika, neshvaćenog i često prezrenog u konformistički usmjerenom društvu.

    Faktorov pristup, što zbog njegova prijateljstva s Gotovcem, što zbog njegove autorske senzibilnosti, nužno je poetski, melankoličan, sjetan, a odabirom detalja i motiva ta se bliskost iz kadra u kadar povećava brišući granice između umjetnika i njegova djela, te neizbježno uključujući i gledatelja u taj voajersko-egzibicionistički igrokaz. Le Samouraï je možda ponajviše namijenjen poznavateljima Gotovčeva umjetničkog opusa, no i neupućeniji će gledatelji zasigurno pronaći razlog za uživanje u ovom ostvarenju.
    Don Juan: Oprostite gospođice, red. Goran Dević
    Posebno zabavan bio je dokumentarac Gorana Devića Don Juan: Oprostite gospođice (prikazan i u programu HappyDoxa na nedavnom ZagrebDoxu) koji nas upoznaje s radionicom o zavođenju žena održanom u Zagrebu čiji su polaznici bili dvanaestorica muškaraca sa svih strana svijeta. Na tu vječnu dilemu, kako se približiti ženi s ciljem da je se odvede u krevet, gurui ove radionice odgovaraju s jasno postavljenim nizom pravila i obrazaca, i to kroz teoretski i praktični dio tečaja. Tako će njihovi sudionici nakon predavanja izaći na zagrebačke ulice i okušati sreću s onim što su naučili na satu. Osnovna je nit Devićeva promišljanja ironija, odnosno ironijski odmak od same teme, pa će kroz neuspjeh protagonista da zavedu makar ijednu ženu na svojoj donjuanovskoj odiseji, autor zapravo provući misao da u zavodničkom biznisu pravila jednostavno nema. Jer kako naučiti biti spontan, kako naučiti biti opušten i samopouzdan – tu mudrost jednostavno nije moguće naći ni u jednom udžbeniku ili savladati na trodnevnom tečaju uz podršku dvojice iskusnih mentora. Don Juan: Oprostite gospođice prije svega je dokumentarac koji će vas nasmijati, ali i podsjetiti na neke vaše zavodničke (ne)uspjehe, i pokazati da kad su žene u pitanju katkad ni četiri asa u rukavu nisu dovoljna za pobjedu.

    © Vedran Jerbić, FILMOVI.hr, 10. travnja 2011.

Piše:

Vedran
Jerbić

kritike i eseji