Znameniti romanopisac, filozof i mislilac, moralist i pacifist te promicatelj svojevrsnog kršćanskog anarhizma, zagovornik celibata i vegetarijanstva, kontroverzni plemić koji je težio živjeti kao seljanin te odricanju od privatnog vlasništva – Lav Nikolajevič Tolstoj, ujedno je među najvećim svjetskim spisateljima svih vremena, nadahnuće brojnim umjetnicima nakon njega, pa i svjetskim vođama poput Ghandija, a u ekranizaciji istoimene knjige američkog pisca Jaya Parinija redatelja Michaela Hoffmana dobio je biografsku dramu o svojim posljednjim danima, ujedno duhovno/dinamički najintrigantnijim dijelovima piščeva života.
U izvedbi Christophera Plummera Tolstoj biva opipljivim, multidimenzionalnim likom, čovjekom koji sebe ne smatra Velikim te ne prakticira vlastita učenja i doktrine kakve pak slijepo slijede njegovi obožavatelji tolstojevci smješteni na samoodrživom imanju, no koji je itekako svjestan da ga većina, poglavito fanatični sljedbenici njegovih učenja, doživljavaju kao karizmatika i živućeg sveca. No srce filma Tolstojev je buran odnos sa suprugom Sofijom, baš kao što je izvedba Helen Mirren njegova duša. Sardonična i histrionična, prava drama queen, njena Sofija nije materijalistička harpija nego joj senzacionalno talentirana glumica daje posve novu, životniju, puno uvjerljiviju dimenziju, kompleksno teške ali duboko afektivne supruge koja se bori za nasljedstvo Tolstojevih autorskih prava s Vladimirom Chertkovim (Paul Giamatti), gorljivim piščevim sljedbenikom i zagovornikom da prava na svoja djela oporučno ostavi domovini, a između dvije vatre mladi je idealist i piščev tajnik Valentin Bulgakov (James McAvoy).
Dinamičan odnos dvaju snažnih karaktera – maestra i njegove muze, redatelj Hoffman prezentira prvenstveno unikatnom i koloritnom ljubavnom pričom, prepunom intenzivnih strasti ali i zaigrane nježnosti, koja zahvaljujući izvedbi dvaju glumačkih veterana pulsira iznenađujućom i vitalnom životnošću. Svemu pridonosi sjajan produkcijski dizajn, Merchant-Ivoryjevski widescreen look filma, lijepi sočni ladanjski prizori pastoralnog ozračja, s razlikom da ruske emocije prate širinu njihove prirode i nisu suspregnute kao one britanske; bivajući pravim izrazom socijalno angažirana realizma peredvižnjevaca i anti-akademskog rjepinovskog likovnog izraza bliska prirodi, kao i stvarnome životu. Uz elaboriran ritam i psihološki iznijansirane likove te moćan insight u prethodno neispričanu priču, Tolstojeva posljednja stanica neke dramatski potentne opcije ipak traći u pretjeranoj emotivnosti, katkad i u neprimjerenom slapsticku te ono što je trebalo postati koherentnim i nesporno zanimljivim isječkom / dokumentom Tolstojeva života, ostalo je dopola dorađen naslov, iako posvemašnje zadovoljavajuća laganica za art-publiku.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 4. siječnja 2011.
