Nakon što smo se cijelo desetljeće u mraku kinodvorana družili s Harryjem Potterom i njegovim prijateljima te starili dok su oni odrastali, pustolovinama je napokon morao doći kraj. Nakon sedam dijelova cijela će saga biti zaokružena, a gledatelji će moći odahnuti jer zlo ipak neće pobijediti. Za time će vjerojatno najviše žaliti Warner Brothers, koji ostaje bez svoga glavnoga izvoznoga proizvoda. A htjeli mi to priznati ili ne, Harry Potter dobar je, ali i kalkulantski proizvod čijem literarnom koncipiranju autorica J. K. Rowling nije dodala niti daška originalnih ideja, nego je kompilirala opća žanrovska mjesta, često se implicitno pozivajući i na Tolkienove Gospodare prstenova, ali i raznorane mitološke prototekstove, u rasponu od antičkih pa sve do sjevernjačkih. Unatoč tome, njezinom proizvodu se nikako ne može osporiti šarm i zabavnost, pa čak i humana ideja koja je provučena cijelim serijalom.
Od prve knjige Harry Potter i odaja tajni, koja je sadržavala svega dvjestotinjak stranica, Chris Colombus je uspio 2001. snimiti film u trajanju od dva i pol sata, koji nije imao niti malo praznoga hoda. Columbusu je išlo na ruku što je posrijedi bio uvodni film pa se mogao posvetiti raskošnoj inscenaciji čarobnjačkoga svijeta, koji paralelno koegzistira s bezjačkim, te upoznavanju s likovima i pričom. Ograničene redateljeve sposobnosti donekle je iskupljivao vrlo dobar scenarij Stevea Klovesa (Zlatni dečki), koji je odmjereno prekrojio roman u scenarij, ne vrijeđajući inteligenciju gledatelja.
Harry Potter je pak jedan od rijetkih filmskih serijala koji je mijenjao redatelje te redateljske pristupe (najradiklaniji je bio Alfonso Cuaron s nasilnim i mračnim trećim dijelom Harry Potter i zatočenik Azkabana (2004) pa je vjerojarno zato bio angažiran samo na spomenutom nastavku), ali je uspio ostati na ujednačenoj i utabanoj stazi poprilično solidnih ostvarenja za masovnu potrošnju. Tako je osim raskošne glumačke postave, koju je sačinjavala krema britanskoga filma (Alan Rickman, Maggie Smith, Julie Walters, Richard Harris, Ralph Fiennes, Helena Bonham Carter, Emma Thompson, Kenneth Branagh, Gary Oldman, John Cleese, Jim Broadbent, Timothy Spall), jedina prava konstanta filma ostao scenarist Kloves, koji se iz nastavka u nastavak trudio izbalansirati akciju, humor te dramske segmente, a cijelu priču zaogrnuti problematikom odrastanja s kojom se protagonisti susreću.
U serijalu ne postoji loš film, a unatoč činjenici kako je svakim sljedećim knjiškim izdanjem broj stranica i pustolovina rastao, redatelji su uspjeli filmove zadržati na podnošljivih dva i pol sata trajanja. Već se prije početka snimanja četvrtoga dijela, Harryja Pottera i plamenoga pehara (2005) Mike Newella, govorkalo kako će se zbog obimnosti predloška snimati u dvama dijelovima, no od toga se odustalo sve do posljednjega dijela, Harryja Pottera i darova smrti (2010), čiji prvi dio imamo upravo priliku vidjeti, dok završni dio u kina kreće u ljeto sljedeće godine.
Moram priznati kako sam osobno skeptičan prema filmovima koji se se ili iz komercijalnih razloga ili zbog obimne događajnosti dijele u više nastavaka pa onda treba čekati najmanje pola godine da vidimo kako priča završava. Činjenica je kako se poterovski serijal zasniva na događajnosti i samoj priči pa je nužno da ona bude koliko-toliko zaokružena da bi gledatelj dobio konačnu zadovoljštinu i odahnuo. Također je nezahvalno ocijenjivati film koji je odgledan zapravo do polovice, dok gledanje drugoga dijela tek predstoji.
Prvi dio Darova smrti započinje poprilično dinamično i nabrijano. Redatelj David Yates, kojemu je ovo već treći nastavak u serijalu, vješti je zanatlija, ako već nije puno više od toga, koji zna kako gledatelja izravno uvući u svoj filmski univerzum, što ide do te mjere da se Harry Potter u sekvenci ekspozicijske potjere doima kao da je akcijski junak nekoga od ranijih Cameronovih filmova. Yates ipak varira prilikom orkestriranja akcijskih prizora pa potjera u šumi neposredno pred kraj filma djeluje gotovo amaterski u svojim konfuznim i usporednim kadrovima, za čime nije bilo nikakve potrebe jer je posrijedi sasvim umjetno podizanje napetosti koje proizvodi suprotan učinak.
Scenografija, kostimografija, kao i fotografija Eduarda Serre (Djevojka s bisernom naušnicom) na visokoj su razini te u skladu s nastojanjem primjetnim u cijelom serijalu da se izbjegne pretjerani kičeraj i šarenilo. Uostalom, kako je priča serijala kretala dalje, tako su i filmovi postajali mračniji, prigušenijih nijasni, bez prijašnjega, kolumbusovskoga optimizma i kolorizma pa je po tom pitanju i ovaj dio ostao na utabanim stazama visoke produkcijske razine.
S druge strane, ne mogu se oteti dojmu kako film vrvi od praznoga hoda te bi bio mnogo dimaničniji i uzbudljiviji da traje kojih šezdesetak minuta kraće, što opet dovodi u pitanje opravdanost razloga da se snime dva dijela jer jedan trosatni film bi zasigurno vrlo dobro pokrio sve bitne aspekte priče. Ovako su prvi Darovi smrti ispresijecani akcijskim sekvencama, dramskim dijelovima i praznim hodom kojim se nastoji usporiti radnja te postići minutaža u skladu s prethodnim izdanjima serijala. Sve je to pak samo priprema za sljedeći film, koji predstavlja konačan obračun između sila svjetlosti i tame.
Parabola J.K. Rowling o toleranciji te nužnom i obogaćujućem suživotu različitosti (čarobnjaci i bezjaci) već u ovome dijelu počinje zadobivati svoje dramatične razmjere. Redatelj je najbolji kada minuciozno rekonstruira narastajuće totalitarno ozračje svoga filmskoga svijeta, čija ikonografija ispod redaka podsjeća na nacističku. Stoga posebice obratite pažnju na zgradu Ministarstva magije, čiji djelatnici u krajnje sterilnom okruženju provode represivne mjere te stvaraju propagandnu mašineriju koja će vršiti indoktrinaciju protiv nepoćudnih.
U takvoj društvenoj i političkoj klimi Yates i Kloves našli su prostora da naznače seksualne tenzije između adolescentskih protagonista pa redatelj nije propustio da gotovo fetišistički prikaže isklesano polugolo tijelo svoga glavnoga protagonista na vrlo niskim temperaturama zraka. I to u predahu od nadobudnih glasnika smrti koji neprestano vrebaju na uigranu trojku. Seksus i smrt tako su na osobit način združeni u prvim Darovima smrti, a što će biti dalje, treba pričekati još pola godine, premda možete biti uvjereni da će svi vjerojatno živjeti dugo i sretno okruženi brojnim potomstvom.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 25. studenoga 2010.
