Šumska stvorenja

Šuma summarum, red. Ivan-Goran Vitez

  • Šuma summarum, red. Ivan-Goran VitezOd Ivana-Gorana Viteza očekivao sam puno. Još od onda kada sam vidio njegovu Posljednju pričest (2005). Ta su se očekivanja još samo podebljala nakon što sam u programu HRT-a uvrebao nešto sasvim drukčije od uobičajene produkcije domaćih televizijskih serija. Zakon! je bio sitcom, ali sitcom koji je jednako slijedio duh Monthyja Pythona kao i onaj Top-liste nadrealista, pa i Teversenovih bajki. (Za mlađu populaciju ova su potonja dva naslova iz prošlostoljetne produkcije Televizije Sarajevo.) Vitezov udio u miksu groteske i bizarnosti vidjeo se i u još jednom sitcomu, Bitangama i princezama, istinabog pomalo ublažen prime-timeom emitiranja.

    Dakle, od Ivana-Gorana Viteza očekivao sam puno. S tim sam očekivanjima i krenuo odgledati njegov dugometražni autorski prvijenac Šuma summarum (2010). I... dobio upravo ono što sam tražio. Filmofilska travestija na sve i sva, Šuma summarum jedan je od najvažnijih kulturoloških udara na ovdašnju samo(za)dovoljnu percepcijsku svijest. I, opet, ne samo kulturoloških! Vitezov je film eminentno politički, bez politiziranja. Politički, u smislu radikalnog zasjeka u običaje i životnu praksu zajednice. Jer, (dobro) zajednica(e) je od nastanka politike njenim predmetom.

    Šuma summarum, red. Ivan-Goran VitezU Šuma summarum, dakle, radi se o zajednici. U malenu zajednicu marketinške firme njezin inozemni vlasnik Nizozemac Joungblood (Jakša Borić) želi teambuildingom ubrizgati svježu dozu krvi zajedništva. Nizozemac zaposlenike odvodi u šumska bespuća negdje na granicu između Slovenije i Hrvatske, želeći u njima p(r)obuditi duh timskog zajedništva. Tamo ih najprije čeka rafting, a zatim paintball. Već ova dva naziva govore sve. Oni su lingua franca visoko-tehnologiziranog yuppie-poduzetnika, koji svoj odmor od kripto-rada pronalazi upravo u spomenutim adrenalinskim aktivnostima.

    No, iza naoko virtualnog ratovanja krije se nešto mnogo strašnije. Šef sa »razvijenog zapada« (kako potencira Vili Matula kao Branko u jednoj replici), naime, želi se riješiti dijela kadra. I to doslovno, njihovim stvarnim ubijanjem! U tu svrhu, on na terenu angažira dva instruktora teambuildinga, ali i bizarnu incestuoznu porodicu koja govori nekom mješavinom hrvatskog, slovenskog i njemačkog. (To pomalo podsjeća na Cajoon-french iz Hillove Južnjačke utjehe). Ta obitelj predstavlja utjelovljeni, do paroksizma razvijeni smisao za crni humor njezina autora. Kuzma (Goran Navojec) je zadrigli porno-ovisnik, ali i egzekutor... Danica (Nina Violić) je pripitomljena Amazonka, koja podivlja nakon muževljeve smrti... sin Muhlo je testosteronski ugrožen očev nasljednik, a kći Judita čita Šenou, no biva usmrćenom kada se pokuša izvući iz svog tog divljaštva. Tu su još i dvoje berača gljiva kroz čiji odnos Vitez ironizira feminizam.

    U interpretaciji filma neizbježno se nameću filmofilske reference. Osim spomenuta Hillova ostvarenja, tu su još i Boormanovo Oslobađanje, pa i nedavno, neočekivano na HTV-u prikazani Brda imaju oči Wesa Cravena. Naime, u svim spomenutim predlošcima izlet u prirodu pretvara se u užas. S time u vezi, i Vitez u filmu raskrinkava tzv. nevinost prirode. Ljudi koji u njoj žive su poput okrutnih životinja, njima vladaju animalni eros i thanatos (sekvenca Muhlova općenja s drvetom doslovno je realizirana metafora istoga).

    Šuma summarum, red. Ivan-Goran VitezMeđutim, nameće mi se još jedna usporedba. Naime, aklamacijom hvaljeni Crnci (2009) Gorana Devića i Zvonimira Jurića imaju vrlo sličan ambijent. I u Šuma summarum i u Crncima okolnosti su takove da se članovi zajednice počnu međusobno ubijati. No, dok su Crnci eksplicite politički, kod Šuma summarum radi se o, naizgled, tek horror-komediji. Ipak, Šuma summarum čini mi se političnijim od na festivalima ovjenčanog prethodnika stoga što svoju poruku razlaže na nekoliko razina. Višeslojniji je i zato što svoju kritiku univerzalizira raslojavanjem svih aspekata društvenih uvjetovanosti suvremenog svijeta.

    Mala marketinška zajednica, zapravo je paradigmatska za ocrt današnjeg virtualnog, financijskog kapitalizma. Paintball je doista metafora djelovanja istoga na sudbine sve širih slojeva populacije. Jer, najprije ih virtualno, a zatim i stvarno lišava života. Ne baš paintball, ali recimo nezaposlenost! Prevrat od proizvodnog, industrijskog kapitala u onaj informacijsko-financijski oličen je baš u ovakvim malim, mikro-poduzetničkim zajednicama poput te prikazane u filmu.

    Šuma summarum primarno je alegorija. Ispod oblande crnohumorne, bizarne, horor-komedije krije se socijalna žaoka koja film čini baš političkim. A po radikalnosti svojih teza djeluje još ubojitije od dnevno-političke provokacije Crnaca. Sekvenca u kojoj se to (možda i preesplicitno) pojašnjuje jest ona razgovora između Branka (Matula) i Vesne (Hana Hegedušić). Gubitak svake sigurnosti radnika i (trudne) radnice u prekarnim, virtualnim poslovima bolna nam je svakodnevica. Danas jesi, sutra nisi. (Ovisi o tome, imaš li, ili ne, posao) Kritika je to koja detektira »nemogućnost porodice u okružju agencije«!

    Šuma summarum, red. Ivan-Goran VitezUpravo u ovome vidim i univerzalnost Vitezove društvene kritike u prvijencu. Jer, iako namah osvaja svojom dinamičkom režijom i minucioznom karakterizacijom velikog broja likova, Šuma summarum čini mi se još važnijim, ponajprije zbog te svoje dimenzije. Istodobno, film je i zabavan i vrlo sumoran. Smisao za crni humor i metafilmske reference osvješćuju filmofila. S druge strane, opis zakulisnih igara korpo-kapitala i marketinga na mikro-dimenziji priziva i makro-dimenziju sveopćeg rasapa vrijednosti uopće.

    U svemu tome, Vitez se snalazi sjajno. Mora mu se odati priznanje da nije odustao ni onda kad su ga najviše napadali. Dakle, ni kad mu nisu dopustili diplomirati s Pomorom tuljana (2000), a niti kada ga je moralna većina prozivala zbog Posljednje pričesti (referencu na potonji Vitez je u filmu upakirao u marketinški spot o pedofiliji koji se dobro utržio). Jedna je, pak, epizoda Zakona! naprasno prekinuta usred emitiranja. Mnogo sam očekivao od Ivana-Gorana Viteza. Šuma summarum ispunila je (skoro) pa sva moja iščekivanja. A što bi na to reko` doktor Arslanagić?

    © Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 15. studenoga 2010.

Piše:

Marijan
Krivak

kritike i eseji