U novom filmu Pisac iz sjene Roman Polanski poručuje da pisanje biografije slavnog političara, osim izvrsne zarade, može predstavljati i naročito opasnu pustolovinu za ambicioznog pisca. Njegov junak (Ewan McGregor) prihvaća iznimno unosan zadatak pisanja biografije bivšeg britanskog premijera (Pierce Brosnan), koji se sklonio na izolirani američki otok da izbjegne političku aferu u domovini. Budući da nadobudni pisac sve dublje uranja u burnu prošlost bivšeg premijera, a pritom otkriva pojedinosti vezane za tajne službe koje bi mogle izazvati velik međunarodni skandal, ubrzo primjećuje da ga prate nepoznati ljudi i počinje se opravdano brinuti za vlastitu sigurnost.
Motiv paranoje koja nagriza junaka slučajno uhvaćenog u vrtlog mračnih sila podsjeća nas na Mahnitost (Frantic), koju je Polanski režirao krajem 1980-ih. Glavni lik je američki kirurg (Harrison Ford) koji dolazi u Pariz na stručnu konferenciju i užasnut otkriva da mu je supruga oteta zbog toga jer je zamijenila kovčeg s drugom osobom, a budući da mu nitko ne vjeruje mora je sam pronaći prije nego bude prekasno. Polanski u oba filma majstorski razrađuje stanje u kojem se nalazi običan čovjek kad mu prijete dijabolične sile s kojima se nikad ranije nije suočio, a naročitu pažnju posvećuje karakterizaciji takvog lika i odabiru glumca koji će ga odigrati.
Glumci poput Harrisona Forda ili Ewana McGregora nisu slučajno odabrani, budući da obojica ostavljaju dojam smotanih i nesnalažljivih likova koji nisu vični brzom reagiranju u iznimno napetim situacijama, a taj dojam djeluje naročito dramatično u srazu s ekstremnim okolnostima u kojima se nalaze. No, činjenica jest da površni izgled u njihovom slučaju ipak prilično vara. Obojica pokazuju iznimnu upornost u novonastalim ekstremnim uvjetima, znatno su tvrđi orah nego što se ispočetka čini i ulažu velik napor u pokušaj da razotkriju namještaljku u koju su uhvaćeni. Ford će u Mahnitosti najzad uspjeti izbaviti suprugu iz kandži terorista i vjerskih fanatika, ali hoće li i McGregor uspjeti u svojim grčevitim nastojanjima?
Redateljska vještina Polanskog najbolje se očituje upravo u tom dosljednom i napetom stvaranju neizvjesnosti, u stalnom izbjegavanju pružanja konačnih rješenja. U tom smislu iznimno je upečatljiva filmska završnica koja ostavlja mnoga pitanja otvorenima. Na kraju nismo sigurni je li to što se dogodilo slučajnost ili pak rezultat pomno planiranog djelovanja. U svakom slučaju, ostaje gorka spoznaja da se običan čovjek ne može suprotstaviti mračnim političkim silama i da će kad-tad, na ovaj ili onaj način, izgubiti neravnopravnu bitku.
Riječ je o prilično turobnom i morbidnom svjetonazoru, ali istodobno očekivanom s obzirom na životopis Polanskog. Za čovjeka kojeg su u djetinjstvu proganjali nacisti, kao što ga desetljećima kasnije zbog pedofilskog zločina koji je počinio i potom pobjegao iz Sjedinjenih Država proganjaju američke vlasti, a u međuvremenu su mu psihopati monstruozno umorili ženu (slučaj Sharon Tate), doista ne začuđuje opsjednutost spomenutom tematikom.
© Elvis Lenić, FILMOVI.hr, 12. rujna 2010.
