Iz praha i pepela

57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja 2010: Predstava, red. Dan Oki

• Drugi dugometražni igrani film filmskog eksperimentalista i medijskog instalatora Dana Okija (1965) ležerno je, mada nimalo neprecizno ostvarenje koje u pogođenim omjerima spaja igranofilmske, dokumentarne, dokumentarističke i sastojke eksperimentalnoga duha te se ugodno smješta negdje između (tipično filmskog) tobožnjeg oponašanja realističnosti (dramski igrani dijelovi poduprti poludokumentarnim i dokumentarnim snimkama s ulica New Yorka) i naglašene teatralne artificijelnosti (koreografirani plesno-pantomimski ulasci u predstavu). Nalik na kućni film iznimno darovitog entuzijasta, Predstava prikazuje kako se nekolicina prijatelja iz Splita (Vanda Boban, Marin Tudor, Lana Hulentić, Marko Petrić, Elena Orlić), pripadnika kazališno-pantomimske trupe, našla u New Yorku upravo u vrijeme zloglasnih terorističkih napada na tornjeve Svjetskog trgovačkog centra 11. rujna 2001. (Bez mobitela i bez televizora u njujorškom stanu!?)
  
  Izmjenjujući potresno uzbudljive dokumentarne snimke rušenja tornjeva WTC-a koje je redatelj stjecajem okolnosti osobno zabilježio u New Yorku gdje se zatekao toga kobnoga dana, s nepretenciozno oblikovanom zgodom o rečenim kazalištarcima i utjecaju spoznaje o mogućnosti neposrednog smaka svijeta na njihove odnose, Oki gradi stiliziranu cjelinu poetsko meditativnoga ugođaja čiji najveći šarm leži u stvaranju dojma kako se jednostavan i zaokružen film može napraviti s malo sredstava i gotovo doslovno u kućnoj radionici. Potrebni su samo mašta i talent.
  
  Iako prilično usporena, Predstava uspostavlja dobar ritam, ne gubi vrijeme na nepotrebne objašnjavalačke situacije i u najboljim trenucima podsjeća na kakav film nastao pod okriljem Erica Rohmera. Osobitu pohvalu zavrjeđuje pažljiva, ali ne i nametljiva kompozicija kadrova (ravnatelj filmske fotografije je debitant na dugometražnom igranom filmu Raul Brzić, mada su kao snimatelji potpisani i Dan Oki i Boris Poljak) kao i njihova vizualna rječitost, a posebnu notu živosti filmu daju prizori s neodoljivo prirodnim, najvjerojatnije i neglumljenim nastupom dječaka vrtićkoga uzrasta Luke Jokića Sterlea.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 21. srpnja 2010.

Piše:

Janko
Heidl