Hvalevrijedan pothvat

57. Festival igranog filma u Puli, Pula, 10-24. srpnja, 2010: The Show Must Go On, red. Nevio Marasović

• Cjelovečernji debi 27-godišnjeg scenarista i redatelja Nevia Marasovića, izrastao iz scenarija što ga je Marasović kao student ADU u Zagrebu pisao za srednjemetražni diplomski film, futuristička je apokaliptična drama snimljena za svega 200 tisuća kuna.
  
  Na prvi pogled populistički usmjereno ostvarenje – zbog čega mu je i pripala čast da kao film za publiku otvori ovogodišnji Festival igranog filma u Puli, The Show Must Go On  (80 min., Hrvatska, 2010) hvalevrijedan je pothvat čiji su se tvorci na u nas malokad viđen način usmjerili na razmišljanje o ozbiljnim temama.
  
  Priča o borbi za gledanost i karijeru na račun obiteljskog života i brige za sinčića od strane bivših bračnih drugova (Sven Medvešek i Nataša Dorčić) – on je producent reality showa, ona voditeljica razgovorno-političkog showa na konkurentskoj televizijskoj postaji, dobiva novu dimenziju kada, sedam godina po stupanju Hrvatske u EU, započne globalni rat u kojem je Hrvatska izravno napadnuta.
  
  Uglavnom uspjelim spojem SF-a (možda i ne previše znanstveno utemeljenog)  holivudskog niskoproračunskog tipa nalik na, primjerice, rane filmove Johna Carpentera, i dinamike brzog montažnog ritma novijih (američkih) televizijskih serija te inteligentnih poigravanja s bliskim nam aktualijama (primjerice, spominjanje Sarajeva kao sigurnog mjesta za sklanjanje od ratnih strahota) Marasović je ostvario šarmantan, razmjerno upečatljiv prvijenac koji odaje autora čije ambicije uključuju, ali i uvelike nadmašuju nastojanje za tzv. zabavljanjem  publike.
  
  Iako mu manjka fine razrade načetih tema, odnosa i dramskih rukavaca, The Show Must Go On iznimno upečatljivo hvata kadrove Zagreba budućnosti u Zagrebu sadašnjosti (ravnatelj filmske fotografije Damir Kudin, scenografkinja Nina Petrović), snažno (mada prekratko) odzvanja u predočavanju ugođaja usporednosti ratnih strahota (bombe padaju na Zagreb) s prividnim nastavkom neobvezne svakodnevne rutine (Zagrepčani ne odustaju od sjedenja u kafiću), a osobito zadivljuje prvorazrednim računalnim efektima (npr. ratni prizori s eksplozijama i desecima helikoptera) Tomislava Vujnovića i Aleksandra Faragune koji ni mrvicu ne zaostaju za onime što imamo prigodu vidjeti u najnovijim holivudskim filmovima.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 18. srpnja 2010.

Piše:

Janko
Heidl