Festivali i kinoteka

  • Igrokazom do dokumentarističke autentičnosti

    Filmovi Želimira Žilnika u Dokukinu Croatia, Zagreb, 4. – 6. prosinca 2009.): Dokumentarci 1967-73., Tvrđava Europa

    Piše: Janko Heidl
    Kada je na obveznoj projekciji pred komisijom za pregled filmova Ustanka u Jasku zabranjen,  Žilnik je otišao u Jazak i to rekao svojim protagonistima. Razljućeni time seljani prvoborci su se opasali pištoljima, zaputili prema Beogradu, došli do ureda ministra kulture i zaprijetili da će ga na licu mjesta ubiti ukoliko ne odobri prikazivanje filma ...pročitajte cijeli tekst...
  • Stvaralačka strast

    Filmske mutacije: Treći festival nevidljivog filma (Zagreb 12. – 18. prosinca 2009,): Vedro znanje i Strast, red. Jean-Luc Godard

    Piše: Janko Heidl
    Iako razmjerno različiti, Vedro znanje i Strast vođeni su istim istraživačko-izazovno-izazivačkim duhom, donekle oblikovani kao djela u nastanku – oblik im nije unaprijed određen nego ga se traži za vrijeme rada – objedinjeni, a čime drugim, nego autorovom nadarenošću da preciznom umjetničkom intuicijom odvaže gdje i koliko čega staviti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predskazanje svijeta medija

    Filmski programi: Sjećanje na Marcella MastroiannijaSlatki život (La dolce vita), red. Federico Fellini

    Piše: Marijan Krivak
    Slatki život često je shvaćan kao prikaz isprazne egzistencije potrošačkog i medijskog društva u nastajanju i ostaje profetskim predskazajem svijeta medija i konzumerizma kojeg danas simbolizira demonski simbol mobitela. Fellini i Mastroianni filmski su proroci nadolazeće katastrofe njegova (be)smisla ...pročitajte cijeli tekst...
  • Socrealizam i ironija

    Kino Europa: Čovjek bez lica, Splavari na Drini, Osmjeh 61 na 2. danima bosanskohercegovačkog filma u Zagrebu

    Piše: Janko Heidl
    Test vremena puno bolje od Čovjeka bez lica izdržao je Osmjeh 61.,  rani dokumentarni film Dušana Makavejeva koji uobičajenim sredstvima bilježi slike s ORA-e. Sve djeluje poput školskog primjera socrealističkog promidžbenog ostvaraja, no neprestano imamo dojam da autori zadatku pristupaju ironijski subverzivno ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mi gradimo zemlju, zemlja gradi nas

    Kino Europa: Sjećaš li se, Dolly Bell, Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji, Diverzanti na 2. danima bosanskohercegovačkog filma u Zagrebu

    Piše: Janko Heidl
    Dok će Kusturičin neprijeporan redateljski dar u nekim njegovim kasnijim (nikad lošim) filmovima katkada biti izražen uz određenu samodopadnost i samovažnost, u Dolly Bell se ni najmanje ne osjeća rika redatelja iza kamere. Sve su sastavnice kao usputne, prirodno sljubljene jedna s drugom ikako bi zajednički, nenametljivo djelotvorno sudjelujovali u gradnji cjeline
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Suočavanje s posljednjim pitanjima

    Kino Tuškanac: Umorna smrt (Der müde Tod, 1921), red. Fritz Lang

    Piše: Marijan Krivak
    Pripovijest Langa i autorske mu suputnice Theae von Harbou, zapravo je o nemogućnosti ostvarenja sreće. Često opisivan Langov pesimizam ovdje se očituje cijelim filmom. Iako – vjerojatno ponukan i komercijalnim zahtjevima tržišta – Umorna smrt završava apoteozom vječne ljubavi, koljoj se žrtvuje i sam život, njegov je film distopijski
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Putovanje u (ne)poznato

    Kino Tuškanac: Svjetski dan audiovizualne baštine: Bios, red. Branko Marjanović, Veliko putovanje, red. Ivan Hetrich, 27. listopada 2009.

    Piše: Katarina Marić
    Veliko putovanje je lirsko-naturalistička priča o bijegu nestašnih dječaka u Ameriku i, nakon niza pustolovina. ipak sretnom povratku kući. Film humorno uspjelo miješa pustolovno s didaktičnim. Crno-bijela fotografija Oktavijana Miletića pridonosi svojim karizmatičnim inovativnim individualizmom te finalno plasira maštovito i vrijedno djelo
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubav i mržnja

    Zagreb film festival: Ubio sam majku (J ai tué ma mère), red. Xavier Dolan

    Piše: Katarina Marić
    Dvadesetogodišnji Dolan pokazuje nevjerojatnu zrelost i sigurnost; kroz turbulentan, intenzivan i kompleksan odnos ljubavi i mržnje između majke i sina. Ubio sam majku svakako se izdvaja iz gomile celuloidnih naslova jer progovara o istinitim ljudskim odnosima u kojima se svatko može prepoznati te postaje istinski crowdpleaser
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubavne igre odraslih

    Kino Tuškanac: Pauline na plaži (Pauline à la plage), red. Eric Rohmer

    Piše: Marijan Krivak
    Rohmer ne podliježe iskušenju da protagoniste postavi u jasne opreke: pozitivno-negativno; iskreno-lažno; pa čak niti u spolno-rodne opozicije, prema bilo kakvim sterotipima. Svaki je od njegovih scenarističkih predložaka dovoljno usložnjen i otvara mogućnost beskrajnih varijanti ljubavnih i intelektualnih igara i igrica
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Fenomen Lisinski

    ESEJ: Vatroslav Lisinski kroz film Oktavijana Miletića

    Oktavijan Miletić radio je film u sličnim uvjetima u kakvima je Lisinski skladao. Bili su to prvi koraci zvučnog filma koje nije bilo lako činiti, naročito u okruženju u kojemu sam predsjednik Saveza kinematografa Aleksandar Aranicki na zvuk reagira držeći se za glavu: "Samo nam je još to trebalo!" Miletić je ipak bio hrabriji od naslovnog lika svog filma
    ...pročitajte cijeli tekst...

kritike i eseji