Istodobno mali i veliki

17. Hrvatski festival jednominutnih filmova, Požega, 29. i 30. svibnja 2009.

  • Support (Potpora), red. Börkur SigthórssonU organizaciji GFR film-video iz Požege i Hrvatskog filmskog saveza iz Zagreba već godinama zadnji vikend u svibnju u Požegi se održava Hrvatski festival jednominutnih filmova. Iz godine u godinu Željko Balog i skupina mladih entuzijasta privlače autore te male filmske forme, pa je tako na ovogodišnji Festival prijavljeno 454 filmova iz 43 zemlje. Dakako, prvotni odabir eliminira one čiji tehnički uvjeti ne odgovaraju zadanom (u minuti mora biti apsolutno sve – od najave do odjave), ali nesumnjivo i one za koje komisija odluči da ne odgovaraju kvalitetom. Tako je u petak 29.svibnja 2009. u Gradskom kazalištu Požega publika mogla na 17. festivalu jednominutnih filmova vidjeti šezdeset odabranih filmova, među kojima i dvadeset domaćih. Uz projekcije u kazališnoj dvorani, s pomakom su tekle projekcije i na drugim mjestima, tako da je veliki broj ljudi mogao vidjeti filmove. Ovogodišnji žiri činili su Elena Brtanova iz Slovačke, Faruk Lončarević iz Bosne i Hercegovine, te Zoran Pezo, Kristijan Milić i Zvonimir Karakatić iz Hrvatske. Večer ranije Požežani su mogli vidjeti programe jednominutnih filmova sa nekoliko svjetskih festivala, jer ideja ovakvog festivala nije rođena u Požegi ali se odlično sljubila i stasala, "Dogodine ćemo biti punoljetni", rekao je na zatvaranju tata Festivala Željko Balog.

    Šampion (O campeāo), red. Rui AvelansJedna minuta može biti dovoljna ne samo da se ispriča štos (što je najčešće slučaj u ovoj maloj formi), nego i prava drama – uvod, zaplet, kulminacija, preokret, rasplet. Mehanizam odlučivanja o nagradama je sljedeći – odgledaju se svi filmovi, publika glasa za favorita, projicira se deset koje je odabrao žiri i publika, odvrte se nagrađeni i potom se sazna tko je dobio koju nagradu. Grand Prix ove je godine otišao na Island Börkuru Sigthórssonu i njegovom timu za film Support (Potpora). Iako postoje i drugi filmovi koji su mogli biti nagrađeni najvišom nagradom, činjenica je da taj film ima sve odlike pravog filma – u bolničkoj sobi leže dva bolesnika, jednom je dosadilo životariti i odlučuje isključiti aparate… Dok kamera snima njegovo lice, shvaćamo da se nešto nepredviđeno dogodilo. U sobu ulijeću liječnici. Pogreškom je isključio aparate bolesnika pokraj sebe!

    Osobno sam imala druge omiljene filmove poput poljskog Marša Bartosza Gajde, Slobodnog dana Eve Walentek iz Njemačke, Ispovijedi članova Kino kluba Zagreb Lorik Sopi i Maria Špoljarića, Paranoje Petera Magata iz Slovačke, Squabble bugarskog autora Vladimira Ileva ili slovački film Jana Kuske Jednostavno sretan.

    Otompotom brani Požegu, red. Ivan Klepac i Slave LukarovPublika vrlo često svojim glasovima odabere domaćeg autora, pa je tako bilo i ovoga puta: Otompotom brani Požegu istoimene zagrebačke grupe predvođene Ivanom Klepcom i Slavetom Lukarovim. Parodija na poznati ratni film Walter brani Sarajevo s dobro odabranim likovima i duhovitom režijom dopao se i žiriju koji mu je dodijelio Brončanu plaketu. Također su dobitnici usluga Plavog filma. Srebrnom plaketom nagrađen je Luis Rocha Antunes za film Bientot, a Zlatnom Rui Avelans za film Šampion (O campeāo). Nagradu UNICA-e dobio je Zoran Mudronja za film Viša sila.

    Premda su filmovi bili zanimljivi, osjećala se blaga malaksalost u organizaciji, ali s dobrim željama očekujemo sljedeći, 18. festival jednominutnih filmova u Požegi.

    © Olga Vujović, KULISA.eu, 31. svibnja 2009.

Piše:

Olga
Vujović

kritike i eseji