Biblijska parabola

Proročanstva (Knowing), red. Alex Proyas

  • Proročanstva (Knowing), red. Alex ProyasAko ste mislili da su apokaliptični spektakli poput Žestokoga udara, Armageddona i Početka kraja zauvijek prohujali s devedesetim godinama prošlog stoljeća, pokušat će vas razuvjeriti novi film Australca Alexa Proyasa (Vrana, Grad tame, Ja, robot).

    Darkerski vizualni identitet i atmosferičnost možda su i ponajbolje karakteristike njegovih ranijih radova, a taj segment najuspješnije funkcionira i u Proročanstvima. Priča filma većim se dijelom doima nadahnutom nekom od epizoda nekoć kultne serije Dosjei X, koja se znala na zanimljiv način poigravati paranormalnih fenomenima, paranojama i teorijama zavjere. Premisa Proyasova filma počiva na vrlo staroj ljudskoj opsesiji o sudbini i (ne)mogućnosti predviđanja budućnosti, pa tako i izmjene njezina tijeka. Sve dok redatelj stvara komornu i jezivu atmosferu punu slutnje neke buduće kataklizme, protkanu pojavom tajanstvenih neznanaca i maglovitih noćnih pejzaža u koje je uronjena kuća njegova glavnoga protagonista, sveučilišnoga profesora na MIT-u i astrofizičara Johna Koestlera (Nicolas Cage), film funkcionira kao hibrid jezivoga trilera prožetog elementima paranormalnoga te horora.
    Proročanstva (Knowing), red. Alex Proyas
    Proyas ipak nije uspio ostati na tim komornim stazama, nego je morao Proročanstva učiniti dostatno bombastičnima kako bi bila atraktivna publici navikloj na spektakularne kataklizmičke prizore. Stoga priču razvodnjuje s trima velikim i bučnim sekvencama – rušenja aviona, nesreće u njujorškom metrou te konačnoga uništenja Zemlje. One su dinamično i vizualno atraktivno inscenirane s izvrsnim specijalnim efektima te se u njima autor poigrava obrascima filma katastrofe, no nažalost razvodnjuju cjelinu i čine je neusredotočenom. Ili možda prizori svojom razornošću žele sugerirati gledateljima koja je cijena koju će na kraju platiti za vlastite grijehe.

    Proročanstva (Knowing), red. Alex ProyasPritom su scenaristi Ryne Douglas Pearson, Juliet Snowden i Stiles White mahom igrali na bezličnu kartu obiteljskih klišeja i trauma, pa odnosi među likovima nisu osobito inovativni, a time niti zanimljivi, te djeluju poprilično televizijski. Situacija je slična onoj u filmu katastrofe Žestoki udar (1998) Mimi Leder, s kojim Proročanstva dijele slične obiteljske preokupacije, a koji je također djelovao odveć televizično za jedan ozbiljan kino film, premda Proyasov uradak donekle od toga spašavaju sporadično jeziva atmosfera i povremeno dobro razrađeni ugođaji. Scenaristi nisu mogli izbjeći tematiziranje američkih paranoja od terorističkih napada, što je izvedeno krajnje doslovno i bez ikakve simbolike, koja bi dodatno film učinila intrigantnijim i višeslojnijim. Posrijedi je prije svega opće mjesto iz kojega na sve strane pršti bespotrebni patos, a nikako poigravanje političkom metaforikom kao što je to, primjerice, činio Frank Darabont u svom vrlo zanimljivom hororu Magla (2007). Uostalom, kada u konačnici očekujete da će odnekud iskočiti Bruce Willis, preobraziti Proročanstva u Armageddon 2 te spasiti našu neznatnu točku u svemiru od sigurne propasti, to se ipak neće dogoditi jer sve ostaje na Nicolasu Cageu (Con Air, Čovjek bez lica, Napuštajući Las Vegas), čiji dugovječni facijalni grč, spuštene oči i pseći pogled, umjesto glumačkih transformacija, samo prelaze iz filma u film.

    Proročanstva (Knowing), red. Alex ProyasNjegov su lik scenaristi nenadahnuto oblikovali kao znanstvenika odveć sklonog alkoholu koji ne može preboljeti tragičan gubitak voljene supruge. Stoga Proyas u konačnici mnogo više duguje vizionarsko-romantičarsko-tradicionalističkoj poetici Jamesa Camerona, nego vizualnoj kaotičnosti Michaela Baya, o čemu svjedoči i završnica filma, nemaštovito preslikana upravo iz Cameronova Bezdana (1989). U potonjem filmu izvanzemaljska rasa upozorava čovjeka što će se dogoditi ako se ne promijeni i ne obuzda destruktivne porive, a sličnu ulogu ima i u Proročanstvima. Tamo, pak, gdje je Cameron romantičarski naivan, Proyas kreće u sfere religiozne parabole pa njegovi upozoravatelji s onoga svijeta možda ne mogu spasiti planet od uništenja, jer je to već odavno predodređeno, ali mogu spasiti ljudsku rasu tako da njezin pomladak prenesu u neku udaljenju galaksiju na planet sličnih uvjeta kao na Zemlji, dakle pogodan za život, gdje će se s vremenom razviti nova ljudska civilizacija. Nažalost, njegovu viziju nisu dijelili mnogobrojni scenaristi koji su, kako se može vidjeti, u svoj tekst štošta natrpali.

    Proročanstva (Knowing), red. Alex ProyasRedatelj se neprestano poigrava vjerskom mitologijom. Njegov je glavni lik znanstvenik ateist nesređena odnosa s maloljetnim sinom, ali i s vlastitim ocem – protestantskim svećenikom. Unatoč znanstvenom pedigreu, u dubini duše vjeruje da se će se u onostranosti susresti sa ženom koju ne može preboljeti. Međutim, religiozna simbolika u Proročanstvima sasvim je prozirna. Ljudska kultura i civilizacija moraju biti uništene kao kazna za (ateističke) grijehe, a novi početak zaslužuju samo oni najčistiji, koji su uspjeli čuti poziv. Izvanzemaljci stoga predstavljaju tek inkarnaciju božanske sile, one koja je pokrenula inteligentni dizajn. Film sugerira kako život na novom planetu neće nastati slobodnim procesima poput prirodnog odabira i mutacija, jer nije nasumce odabran bilo tko, nego samo oni koji to zaslužuju jer su uspjeli čuli božji glas.

    Proročanstva (Knowing), red. Alex ProyasVelikog i ljutitog boga simbolički predstavlja Sunce, koje je nekoć omogućilo život, a sada ga uskraćuje. Film tako krajnje retrogradno sugerira da nas znanstveno utemeljeno razmišljanje neće moći spasiti kada jednoga dana dođe bog poravnati račune. Znanstveno utemeljen način mišljenja naposljetku doživljava poraz naspram magijskoga, čime ljudska civilizacija simbolički doživljava regresiju koja je vraća do točke njezina nestanka. A novo obitavalište izabranih u svojoj krajnje kičastoj CGI raskoši u tolikoj mjeri podsjeća na biblijsku scenu raja na zemlji, gdje se dječak i djevojčica, nevini i čisti, što se sugerira i njihovim bež lanenim opravama, upućuju prema razgranatom drvetu – možda izvanzemaljskom pandanu stablu jabuke. Znači li to da u Proročanstvima 2 trebamo očekivati zmiju kao glavnoga negativca ili su se možda spasitelji ljudske rase ovoga puta pobrinuli da ona ostane na zemlji i bude spržena u izljevu božjega bijesa?

    © Dejan Durić, KULISA.eu, 28. svibnja 2009.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji