Kastrirani emo vampiri

Sumrak (Twilight), red. Catherine Hardwicke

  • SumrakNekada su vampiri na filmu predstavljali tek monstruozne Druge, kako je negativce u hororima okarakterizirao Robin Wood u svojoj izvrsnoj studiji Hollywood od Vijetnama do Reagana (1986), dakle ultimativne zlikovce čija je jedina svrha bila da ispijaju krv svojih mahom nevinih, djevičanskih žrtava te označavaju povratak potisnutom, štogod oni u konačnici kao narativni simboli predstavljali, a mogli su i jesu predstavljali doista svašta. U skladu s društvenim i komercijalnim potrebama i oni su, čini se, morali doživjeti promjenu koncepcije, trebalo ih je prevrednovati i nanovo osmisliti kako bi ih se ponovno moglo prodati publici, jer u devedesetima je horor došao u krizu iscrpljujući se u nemaštovitim prepravcima namijenjenim tinejdžerskoj publici, a spasiti ga nije mogla niti postmoderna i ironična trilogija Wesa Cravena (Vrisak). Stoga niti vampiri nisu mogli više ostati tek likovi zarobljeni čvrstim obrascima spomenutoga žanra.

    Sumrak (Twilight), red. Catherine HardwickeSve je promijenio Neil Jordan i njegov Razgovor s vampirom (1994) u kojemu su vampiri od monstruoznih Drugih iznenada preobraćeni u seksualno ambivalentne i romantičarske izgnanike u vječnoj potrazi za svojim egzistencijalnim prostorom u kojem mogu dosegnuti puninu vlastitoga sebstva, premda je nakon tih silnih stoljeća bivanja na ovome svijetu ionako sve postalo odveć monotono. Jordan se u svom filmu poigravao žanrovskim obrascima horora, a novi vampirski smjer koji je taj film naznačio nije mogao promijeniti niti John Carpenter svojim šminkerskim Vampirima (1998), koji su zajedno s trilogijom Blade pokušali vampirske teme upakirati u novo i senzibilitetu publike mnogo bliže high-tech akcijsko ruho. Naravno, prekasno, jer vampiri publici više nisu bili strašni, a njihova uloga negativaca ostala je tek činjenica u povijesti filmske umjetnosti jer su sada napokon mogli postati romantični junaci za kojima se žudi.

    Sumrak (Twilight), red. Catherine HardwickeUpravo takvu ultimativnu romantiziranost vampirskih likova nudi Sumrak Catherine Hardwicke. Njezini vampiri, naime, više ne izgledaju kao žedni krvopije, nego kao da su ispali iz nekoga glam rock banda sa svim onim silnim lakom u kosi i raznobojnim pramenovima, maskarom, puderom i eyelinerom, na kojima bi im zajedno pozavidjeli Robert Smith i Brian Molko, ili možda čak iz jednoga od svih onih silnih i bezličnih emo bandova, koji su i te kako bliski senzibilitetu publike na koju ovaj film cilja. To se naravno odnosi na dobre vampire, koje je nekako trebalo odvojiti od normativne većine u skladu s vremenom, pa dok se ostala djeca normalo češljaju i odijevaju, oni trebaju izgledati kao alternativci, određena subkultura, ali ne ona koja izaziva odbojnost, nego suprotno, ona naspram koje se gaji određena žudnja jer ono što je drugačije u Sumraku je trendy i zanimljivo. Isto se ne bi moglo reći za negativne vampire jer su oni u filmu svedeni na karikature čiji styling u najmanju ruku nalikuje onome njujorških beskućnika.

    Sumrak (Twilight), red. Catherine HardwickeMeđutim, postoji mnogo zanimljiviji način na koji film zapravo ostvaruje polarizaciju negativni-pozitivni vampiri. Premda Sumrak ni po čemu ne ulazi u okrilje žanrovskoga obrasca horora, jer kako sam već spomenuo, vampiri su odavno prestali biti svojina samo toga žanra, film ipak barata s nekim od njegovih ideoloških obrazaca. Prema Woodovu mišljenju, devijacije od seksualnih normi predstavljaju u hororu jedan od najeksploatiranijih načina da se ostvari povratak potisnutom koji je karakterističan za većinu izdanaka tog žanra koji je redovito usmjeren prema konzervativnom, puritanskom svjetonazoru. Stoga na životu uvijek ostaju likovi koji uspješno savladavaju iskušenje strasti. Iz Sumraka bi se dalo iščitati da su vampiri mogli postati punopravnim (pozitivnim) junacima filma tek kada su savladali iskušenje nagona, a želja za krvlju samo je ekvivalent libidoznoga nagona, odnosno spolne želje. Dakle, u konačnici ponovno smo na ideološki poznatom puritanskom terenu koji se razmatra kroz prizmu odnosa čovjeka i njegove želje, pa time i nesvjesnoga.

    Sumrak (Twilight), red. Catherine HardwickeJordanovi vampiri su stoga, za razliku od dobrih vampira Catherine Hardwicke koji piju samo životinjsku krv (i stoga nikada ne mogu biti siti, što je znakovito, dakle moraju se potiskivati pa nagon nikada ne može dosegnuti puninu svoje ispunjenosti), još uvijek antijunaci jer nisu nadvladali spomenuto iskušenje, ali su dovoljno prokleti i nesretni da postanu simpatični i primamljivi širokoj publici, za razliku od zlih vampira u Sumraku koji su u potpunosti u vlasti vlastite želje koju slijepo teže zadovoljiti. Prizovimo u pamćenje sve one filmove u kojima se oko vampira vrte zamamne ljepotice koje se otvoreno nude i stoga redovito završavaju kao žrtve ili same postaju vampirice koje hranu redovito mame zavodljivim tjelesnim atributima i pozamašnim dekolteima, što je postao ultimativni kliše. Stoga je seksualni subtekst Sumraka najzanimljiviji dio filma pa dok je represija nagona i odricanje od seksualne želje uvijek bila vrlina pozitivnih likova, nekada redovito smrtnika, ovdje imamo promjenu registra.

    Sumrak (Twilight), red. Catherine HardwickeOni koji bi trebali biti monstruozni Drugi i kojima vladaju nagoni smrti, postaju oni koji se najviše suzdržavaju. Zato je znakovita sasvim suvišna akcijska scena u kojima se dva alfa vampirska mužjaka, jedan koji je nadvladao iskušenje ispunjenja nagona (Edward) i drugi koji nije (James), bore za djevičansku ženku Bellu. Svakako nije teško pogoditi koji od njih dvojice pobjeđuje i time spašava njezinu čistoću. Edward, koji zbog svoga odricanja i potiskivanja postaje simbol vrline kao takve, u konačnici kaže da je njezina želja da se povampiri suvišna i zapravo nezahvalna jer je dovoljno da proživi svoj smrtni vijek sretno uz njega, dakle u posvemašnoj apstinenciji kako se on ne bi doveo u iskušenje, premda se ona ne slaže s time, dakle nije sasvim pasivni sudionik, nego smatra da ljubav u konačnici mora sadržavati i tjelesni odnos.

    Sumrak (Twilight), red. Catherine HardwickeI sama priča filma, koja je najobičniji narativni kliše kojim se neprestano služe različiti žanrovski obrasci u rasponu od komedije i horora do drame, išla je na ruku ovakvoj težnji za povratkom nevinosti. U središtu je nova djevojka u srednjoj školi koja se mora prilagoditi novoj situaciji, tu je i popularan mladić, ovdje podosta misteriozan pa time i dodatno privlačan, mitska maturalna zabava bez koje se ne može proći, dakle, situacija otvorena za eksperimentirane, sazrijevanje i napuštanje adolescentskih zabluda, ali je na filmu mahom korištena za djevičanske ljubavne priče ili horore u kojima prva strada najveća bludnica, a na životu ostaje djevica.

    Potencijalna priča o neprilagođenosti, drugotnosti, sve je to, dakle, zanemareno na račun sladunjave ljubavne priče, isprane i nevine romantike, a podzaplet s grupom negativaca vampira koji kulminira već spomenutim akcijskim prizorom, sasvim je suvišan, premda se čini da je uklopljen u narativno tkivo filma samo kako bi se udovoljilo različitim afinitetima publike. Dakle, za svakoga ponešto: malo romantike, malo klišea, malo akcije i, naravno, puno apstinencije čime su tinejdžeri dobili lekciju o dobrome i moralnome ponašanju.
    Sumrak (Twilight), red. Catherine Hardwicke
    Represija, čini se, izbija iz svih pora filma Catherine Hardwicke pa je Sumrak u konačnici ultimativni film o seksualnoj apstinenciji bilo koje vrste, nevin film o kastriranim emo vampirima za nevinu tinejdžersku publiku.

    © Dejan Durić, KULISA.eu, 5. siječnja 2009.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji