Nekonvencionalni i nestereotipni momenti začudnosti u realnom

Kratko o kratkom (18. travnja, 25. travnja 2022.): Mušice, krpelji, pčele (red. Hana Jušić, 2012), U ime Jagode, Čokolade i Duha Svetoga (red. Karla Lulić, 2018), Ništa (red. Stanislav Tomić, 2020)

• 
  
  U izdanju emisije o filmu Kratko o kratkom od 18. travnja – za razliku od dosadašnje prakse prikazivanja dva, prikazan je samo jedan, polusatni film scenaristice i redateljice Hane Jušić – Mušice, krpelji, pčele (2012) o dvije karakterno različite sestre kojima se na izletu iskristalizira na koji se način problemi iz prošlosti reflektiraju ne samo na njihov odnos nego i na vlastite im traumske manifestacije.

  Nadasve nekonvencionalni i nestereotipni momenti začudnosti u realnom – mahom obiteljskim kontekstima, tipični za redateljičinu poetiku, vidljivi su i u ovom naslovu; aura nelagodnog ali i iskaz proliferantnog a potisnutog internog nauštrb supresivnim malograđanskim ustaljenostima kao svojevrsni rukopisni trademark, uz umješno spajanje i kontrapuktiranje retra i urbanog, prozračno snovito teksturiranog izvanjskog i bremenito mračnog, zatomljenog i mučno neverbaliziranog unutarnjeg – redom stavki senzibilitetom bliskih grčkom čudnom valu.
  
  

  Pritom se asocijacije na nadrealizam, apsurd, nonsens i grotesku jednako kao uz ovaj, fino vežu i uz dva naslova prikazana u emisiji 25. travnja – dvadesetominutni U ime Jagode, Čokolade i Duha Svetoga (2018) Karle Lulić o svećeniku koji žudi za zabranjenim voćem – u ovom slučaju sladoledom te također dvadesetominutni Ništa (2020) Stanislava Tomića o bizarnoj igri dvaju pogrebnika koji, vozeći se pored Instituta za atomsku fiziku, hine da će pokupiti znanstvenike koji stopiraju („…igra za koju je potreban barem jedan doktor znanosti koji stopira i najmanje dva grobara u službenom automobilu, sastoji se u tome da grobari čim uoče doktora s podignutim palcem uspore vožnju, tek toliko da jadnik pomisli kako će vozilo uistinu stati. (…) Čar igre je u tome da se u trenutku kad doktor potrči, neznatno doda gas i tako ga se održava u tom filozofskom položaju. Ukoliko je potrčani doktor veoma uporan pa za automobilom klipsa dovoljno dugo i dovoljno brzo, grobari će mu se velikodušno smilovati. Ako pak brzo odustane, pruža mu se šansa sljedeći put.“).

  Kao metafora gubljenja kreposti i snage vjere, sladoled je najminornija stavka na putu otuđenja junaka prvog filma – naime, pavši pod kušnju da ga degustira, ulazi u sljedeći, veći grijeh – požude. Time se možda implicira kako lančana mogućnost potpadanja junaka u sve veće grijehe (poput legende o Ivanu Zlatoustom koji se molio samo za očuvanje od velikih grijeha, oholo misleći da se s malima može nositi i sam, bez božje pomoći – naravno, u tome je podbacio i postao najveći grešnik), jednako tako i supstitucijska uloga sladoleda koji zapravo stoji kao surogat za njegove nove tormentne osjećaje prema ženi (sugestivno dočarane nizom subjektivnih fokaliziranih kadrova), smijenivši Boga na pijedestalu. Najveći plus svakako je lijepa fotografija pitoreksnog krajolika Zare Popovici i koloritan istarski dijalekt te umješno vođen light-pristup teškoj temi krize vjere pojedinca.
  
  

  Sama Karla Lulić redateljica je i inače sklona začudnim temama i promišljenim visoko estetiziranim realizacijama istih – od  spomenutog debitantskog naslova preko humorno post-apokaliptičnog Slijedi… (2020) do najnovijeg Ostrižena (2021) o vradžbinama i urocima opsjednutoj frizerki, a i najavljeni dugometražni prvijenac Ogledalo za slavuja u središtu interesa imat će – narikaču. 

  Najintrigantniji od tri naslova pritom je Ništa, rađen prema prozi Zorana Ferića odnosno priči Potrči doktora iz zbirke Mišolovka Walta Disneya a estetski nadahnut nijemofilmskim postupcima – podnapisima, crnobijelom stilizacijom, evocirajući cikličnosti života i smrti, petlje izvan realnosti, nonsens i ankronizme. Pritom redatelj domišljato nadograđuje piščevu fabulu konstruirajući ovaj groteskni svijet pažljivo biranim i komponiranim kadrovima Marija Marka Krce odnosno lokacijama (čemu svakako pridonosi i uvijek izniman Dalibor Barić kao potpisnik špice), a poglavito se izvrsno uklopio gotovo langovsko futuristički dizajn zagrebačkog pročistača voda koji fingira rečeni Institut. Promišljeno, zaokruženo i višeslojno djelo vrsne realizacije, a kvaliteta je nešto čega ne nedostaje u sva tri prezentirana naslova.

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 14. svibnja 2022.

Piše:

Katarina
Marić