Krimići iz crnih kronika kao odraz mračne stvarnosti

Kriminalistički žanr u hrvatskom igranom filmu - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (21.)



  • Kriminalistički žanr u suvremenom hrvatskom filmu ima solidan broj uspjelih predstavnika. Popis svakako otvara film Mali (2018), a potom su tu i filmovi Metastaze (2009) i Ljudožder vegetarijanac (2012), Happy Endings (2014), Nije sve u lovi (2013), F20 (2019), Fleke (2011), Mrak (2011), Hitac (2013), Cvijetni trg (2012), Most na kraju svijeta (2014), Vjetar puše kako hoće (2014) i na samom dnu Kradljivac uspomena (2007). Izdvojit ćemo kritički osvrt na najboljih šest.

    Mali Antonija Nuića je virtuozno režiran krimić o društvu u raspadu u kojem preživljavaju samo sposobni za rizičan kriminal, u kojem su s vrlo malo likova (u središtu su otac kriminalac i problematični sin) i dramskih motiva dočarani ponori korupcije u koje je ogrezlo hrvatsko društvo. U prvom su planu naizgled svakodnevni rituali, proslava rođendana, opijanja i drogiranja, međutim, na rubovima priče planiraju se ubojstva i premlaćivanja. (Nenad Polimac, Jutarnji).

    Metastaze (2009) Branka Schmidta, krimić o četvorici kvartovskih frendova koji se ne uspijevaju uklopiti u društvo, film su koji je vratio vjeru hrvatskog filma u sebe, a počela je u njega vjerovati i publika. Riječ je o brzom, dinamičnom, atmosferičnom, modernom filmu “za publiku” koji uspijeva odlično balansirati između tragičnog i komičnog, modernističke režije s dugim kadrovima i kamerom iz ruke koja približava gledatelja postratnoj stvarnosti hrvatskoga društva - sadašnjosti bez izgledne budućnosti (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija).  

    Ljudožder vegetarijanac, red. Branko Schmidt

    U narednom mračnom Schmidtovom filmu Ljudožder vegetarijanac (2012), snimljenom po predlošku liječnika Ive Balenovića, glavni lik, beskrupulozni ginekolog Babić (Bitorajac), oličenje je svega lošega u hrvatskome društvu, duboko uvučen u mafijaške poslove. Schmidtovi likovi čine se pretjerano nemoralnima, no pogledamo li crnu kroniku, oni su trulo gradivno tkivo našeg društva. Sasvim je to solidan medicinski triler, s jakom glumačkom postavom i vrlo dobrom, dinamičnom fotografijom (Milena Zajović, Večernji).

    Happy Endings (2014) Darka Šuvaka, redateljski je prvijenac našeg direktora fotografije koji je u dva desetljeća u Americi napravio zapaženu karijeru, no priča o tri sredovječne prijateljice koje žive iznad svojih mogućnosti i u strahu od odmazde kamatara potraže spas u pljačkanju banaka, doima se autentično naše. Čitav film je u prigušenim dramskim tonovima, do završnice, što je velika vrlina (Nenad Polimac, Jutarnji),

    Nije sve u lovi (2013) Darija Pleića film je o paru mladih koji upadnu u nevolje kad se Robi zbog sportskog klađenja zaduži kod kamatara, a Ana pokušava doći do novca zavodeći bankara. Kritika ga je ocijenila kao zanatski pismeno režiran suvremeni, urbani film mračnijeg diskursa dobrodošao u mainstream domaće kinematografije zagušen komedijama i hitovima za djecu i triler za naša teška post-tranzicijska vremena (Marko Njegić, Slobodna). Nenad Polimac najviše je hvalio to što se redatelj drži priče i ne pokušava se nadvisiti iznad nje, ne trudi se oko poruka i metafora, više nastoji nekim detaljima asocirati na zbivanja koja će tek uslijediti, što je pak karakteristika dobrog žanrovskog redatelja.

    U filmu F20 (2019) Arsena Antona Ostojića, nakon sukoba s ocem koji životne tegobe često liječi alkoholom, Martina nagovara Filipa na bijeg na festival na Zrću, i tada na vidjelo izlazi Filipova shizofrenija. Kritika ga je opisala kao psihološki triler usmjeren prije svega prema mladima, domaću mješavinu Znam što si radila prošlog ljeta i Psiha, film s dosta krvi i šokantnim završetkom (Zoran Vitas, Večernji list). Jutarnji je pisao da su halucinogeni fleš-bekovi snimljeni zanimljivo, a akcijske su scene toliko dobre, da središnji akcijski blok filma zanimljivošću bitno nadvisuje scenaristički nerazvijeni finale (Jurica Pavičić).

    U žanr bi se svojim krimi-elementima mogle bez problema uvrstiti i krimi-drame Fine mrtve djevojke (2002), S one strane (2016), dječji filmovi Koko i duhovi (2011), Zagonetni dječak (2013), Uzbuna na zelenom vrhu (2017), Duh u močvari (2006), Šumma summarum (2010) i indie-flm Jedno ubojstvo za van (2017).

    U društvu u kojem naslovi crnih kronika redovito zauzimaju naslovnice hrvatskih novina, nije neobično da postoji veći interes hrvatskih redatelja za žanr. Zanimljivo je pritom da u prvom desetljeću 21. stoljeća takvih filmova gotovo i nema (s iznimkom propalog Kradljivca uspomena Vicka Ruića), da bi potom nakon uspjeha Metastaza došlo do procvata žanra, koji je kulminirao s trijumfom filma Mali Antonija Nuića na Pulskom filmskom festivalu 2018. godine. 


    Zlatko Vidačković, FILMOVI.hr, 21. prosinca 2020.

    Napomena: Dopušteno je prenošenje sadržaja ovog feljtona uz objavu izvora i autora

kritike i eseji